Citat tjedna

Te Božje siromahe i skitnice povezivat će neka nadljudska radost, prijateljstvo i bratstvo. Bit će to zajednica ljudi koji se istinski vole, jedan drugoga osjećaju, jedni druge ljube. (...) Jednostavnost, prirodnost, vedrina, neka čudna bezbrižnost, koja će koji put prijeći u neodgovornost, prostodušnost koja graniči s naivnošću, sve do granice gluposti, bez obzira na položaj koji zauzimlju, na kulturu koji su stekli, eto takvi će uvijek ostati i po tome se od drugih razlikovati. Družba vedrih ljudi koje nikakva pravila ne mogu posve okovati, ptice slobode, lutaoci koji pristupaju svakomu, voljni pomoći svakomu i izgrditi svakoga, ljudi koji vole svijet i sva Božja stvorenja. Možda je to obrazloženje tajne kako su se tako brzo i korijenito ucijepili u narod, postali njegov sastavni dio u mnogim krajevima svijeta”, veli Yves Ivonides u svome Vječnom zaljubljeniku o Franjinim prvim drugovima i širenju.

Nasmijani brat sunce obasjava vedri dan grijući toplinom braću ljude. Vesela pjesma brata vjetra i sestara ptica, ples lišća i trave, leptira i pčela, miriše cvijeće, braća oblaci i sestra kiša odmaraju, nebo se i zemlja raduju životu.