Susretnemo li osobe koje su pune Boga, neće nas ostaviti ravnodušnima. Ne mislim na one koje se samo zovu „Njegovim“, niti na one koji čine nešto religiozno, dobro ili se tako ponašaju, nego na one čija srca su toliko čista da već njihova pojava govori da su drugačiji. One su autentične jer su otkrile smisao svog postojanja. One iz dana u dan osluškuju Njegovu volju i čine sve da ju provode. Istina je da padaju, ali ponizno ustaju. Smiju se i plaču uvijek u Gospodinu! One su pune Boga! Takve osobe duboko u sebi žive došašće.
Zamislite kakva je bila Marija! Zamislite koliko je morala biti čista da je mogla primiti u svoju utrobu svoga Presvetoga Boga! Ona nam je primjer i uzor, slika i putokaz kako da živimo. Stoga ovoga došašća poput nje, umjesto svih drugih priprema, pripremimo srca. Možeš li povjerovati da nije najbitniji osjećaj ljepote kada se budeš nalazio u idiličnom okruženju? Možeš li povjerovati i to da nije najbitnije da zaviriš u svaki kutak kuće kako bi sve bilo uredno i čisto? Možeš li vjerovati da nije najbitnije ono što ćeš i ove godine pojesti, obući, kako ćeš se proveseliti, što ćeš skuhati, gdje ćeš otići? To nije advent u onom pravom smislu. Sve će proći, ali ostaje samo ono što je vječno. Isus nije došao u centar grada među lampice, kuhano vino i fritule, dobru glazbu i zabavu… On je došao u tihoj noći, u jednoj malenoj štalici gdje ništa nije bilo idilično. Pokušaj ovoga adventa malo presložiti stvari i drugačije doživjeti Božić. Samo ovaj! Jer ako iskreno zakoračiš prema drugačijem adventu i Božić će biti drugačiji. O kada bi ti čovječe uistinu doživio pravi smisao Božića! Zato nam je advent tu! Želiš li se zaputiti na taj put?
Pokušaj poredati stvari tako da ti Božje svjetlo bude važnije od svjetla lampica. Možda se pitaš gdje se krije Božje svjetlo? U osobi Isusa Krista! Zanimljivo je da nam je došlo sunce s neba, a nama nije dovoljno pa palimo mnoštvo lampica. Ne vidimo istinsko svjetlo i zato svake godine palimo sve veći broj lampica, kupujemo sve drugačije oblike, boje…. Ne prepoznajemo glad za istinskim svjetlom, za svjetlom u sebi. Upali i ove godine lampice, ali iz želje da te Gospodin svojim svjetlom obasja. Hodaj, jedi, pij, uživaj, ali dopusti i duši da hoda, jede, pije i uživa! Daruj joj tijelo Kristovo koje je hrana za vječni život. Daruj joj trenutke u kojima će osjetiti ljepotu ljubavi koja oprašta – u svetoj ispovijedi. Daruj joj trenutke tišine… tko zna možda otkriješ u sebi svjetlo. Da, čovječe, ti svijetliš! Gdje si skrio svoj žar? Zašto te svijet tako slijepo uzeo k sebi? Zašto ti je duša otuđena od tebe? Vratiti se k Njemu znači vratiti se k sebi. Hajde čovječe, vrati se k Njemu! Gle nam Marije kao primjera! Bila je slobodnog srca i prihvatila je biti mu majka. Svojim „Da!“ Njegovoj volji, odlučila se na jedan poseban put.
Advent je započeo Marijinim „Da!“. Neka i tvoj „Da!“ bude advent tvoga života u kojem ćeš živoga Isusa nositi u svojem srcu, u svojoj nutrini. Da! Gospodin te toliko ljubi da želi tako blizak odnos s tobom, želi se nastaniti u tebi. Čovječe, potpun si tek kada Onaj koji te stvorio u tvojoj duši ima stan za sebe.
Pozivam te da ovoga adventa pođemo zajedno s Marijom, a ne sa svjetinom, želeći naučiti od nje kako se nosi Boga u svojoj nutrini i kako se bdije. Čovječe, znaš li da si Njegov?
s. Janja Vujica
