Od 27. srpnja do 4. kolovoza 2021. godine održan je IX. Franjevački hod Frame Bosne Srebrene. Hod je vodio od Suhog Polja, preko Šuice, Vidoša, Čuklića, Ljubunčića do Livna i livanjske Porcijunkule u Guberu. Na Hodu se okupilo oko 40 mladih, časnih sestara i fratara. Geslo ovogodišnjega Hoda bilo je: “Stazama pravim On me upravlja.“ Ps 23, 3

I. DAN
Okupljanje framaša započelo je kod crkve u Suhom Polju u popodnevnim satima kod župnika fra Nike Petonjića i njegovih framaša. Nakon igre upoznavanja, uslijedila je sveta misa i večera, a potom vesela večer. Framaši su se zabavljali uz odbojku, pjesmu i ples, ali i zanimljivu igricu „Volim Framu“ koja je trajala dugo u večer. Potom smo svi otišli ka obiteljima na odmor radosno iščekujući što nas to čeka sutra.
II. DAN
Rano buđenje, doručak te okupljanje kod crkve i molitva prije samoga puta. Krenuli smo do Šuice. Molitva, razgovor, pjesma, ples, umor, promišljanje o darovima Duha Svetoga i tu smo. Kod crkve svetoga Ante Padovanskog u Šuici dočekao nas je fra Anthony Burnside, župnik i duhovni asistent zajedno sa svojim framašima. Uslijedila je okrijepa, osvježenje i odmor u popodnevnim satima, a nakon toga večernja sveta misa u 18h. Nakon mise i večere, uslijedila je jedna jako zabavna igrica „Čovječe, ne ljuti se!“ puna izazova i različitih mozgalica za sve. Dan smo završili večernjom molitvom časoslova.

III. DAN
U cik zore pošli smo iz Šuice dalje za Vidoše. Svatko tko je prolazio ovim putem, zna koliko je to težak put, ne samo za pješake, nego i za vozila. Uspon na Borovu Glavu uz sunce, a potom silazak uz jaki vjetar. Kao i svaki dan, pratilo nas je mnoštvo radosti, pjesme i molitve. Žuljeva i bolova nije nedostajalo, ali smo svi išli puni poleta, kao da nas tu u Vidošima čeka nešto čarobno. I čekalo je. Naša Vidoška Gospa. Kao i župnik fra Ivan Kasalo sa framašima i mnoštvom vjernika. Došli smo u popodnevim satima, ručali i smjestili se po obiteljima. Uslijedila je sveta misa u 18h, zatim večera, a potom druženje uz igricu „Nemoguća misija“ s mnoštvom „nemogućih“ zadataka i izazova na koja su framaši tako spremno pristali. Zahvalni Bogu na još jednom uspješnom danu, pošli smo na spavanje rado iščekujući sljedeći dan.
IV. DAN
Rani polazak za naš sljedeći cilj – Čuklić. Krenuli smo odvažno i spremno, usprkos jakom suncu toga jutra. Nakon par sati hoda, odmorili smo u župi Podhum, a zatim nastavili kroz selo. Oduševljenje i pozdravi mještana su nam davali dodatni vjetar u leđa. Tijekom puta naravno nismo izostavljali ni pjesmu, molitvu, ali ni promišljanje o darovima Duha Svetoga. Toga dana kao da se put odužio. Ili se samo previše toga već nakupilo – bola, umora, emocija, žrtve… Dolazak u Čuklić činio nam se kao spas. Od svega gore navedenog. Dočekao nas je župnik fra Josip Jukić sa svojim framašima. Smjestili smo se po obiteljima, odmorili i čekali večernju svetu misu. Potom je uslijedila vesela večer u nekoj opuštenijoj atmosferi. Svi smo se osjećali zaista kao da smo doma. Snage je bilo i za par setova odbojke, veselog pjevanja i plesanja, ali i ugodnog razgovora. Večer smo završili molitvom časoslova.
V. DAN
Danas nas je čekala najduža ruta. Krenuli smo nešto ranije nego inače. Hodili smo kroz livanjsko polje, a uspjeli smo uživati u svim ljepotama toga kraja. Baš kako je to činio naš Vječni Zaljubljenik. Okrenuti samo dobrim i istinskim ljepotama prirode i ljudi, oduševljavali smo mnoge mještane. Zapravo, jedva smo čekali ovaj najduži put. Zašto? Pred mladima se nalazi toliko puno izazova, a na njima je kako će odgovoriti na njih. Mi smo na ovaj izazov odgovorili najspremnije. Kao da smo od sebe tražili odgovor koliko daleko možemo ići. Koliko možemo pomjeriti granicu svojih mogućnosti. I dobili smo zadovoljavajući i neočekivan odgovor. Došavši u Ljubunčić, dočekao nas je župnik fra Mario Jelić, smjestili smo se po obiteljima, okrijepili i ponovno sastali na svetoj misi u 18h. Nakon večere, uslijedila je nešto drukčija vesela večer uz svjedočanstva naših fratara i časnih sestara na Hodu i nekoliko iz same župe Ljubunčić. Radosti i snage toga dana posebno nije manjkalo.

VI. DAN
Posljednji dan duže rute, a snage još i previše ima. Put od Ljubunčića do grada Livna bio je poseban. Sunce kao da je toga dana posebno grijalo. Možda je samo davalo znak da je tu, uz nas. Hvala mu, jer smo se osjećali sigurnijima. Pozdravi i oduševljenje mještana putem uz obavezno čuđenje i pitanje:“Zašto?“ A nama je to bilo posve normalno. Čak smo željeli svima pokazati da možemo još jače. Pjesma se orila gradom, a pred župnom crkvom dočekao nas župnik fra Vinko Sičaja, zajedno sa fra Emanuelom Radićem i fra Julijanom Madžarom. Livanjski framaši su nas primili u svoje domove, a nakon odmora uslijedila je večernja misa s narodom. Potom je uslijedila večera, a nakon večere zabavni skečevi. Večer smo nastavili pjesmom i plesom. Zahvalni Bogu na svim darovima prethodnih dana, s nestrpljenjem smo iščekivali onaj naš konačni cilj – potpuni oprost grijeha.
VII. DAN
Radosno smo pošli ka našem cilju. To je bila crkva Gospe od Anđela u Guberu, nekih 3 kilometra od samoga grada Livna. Putem smo se pripremali za ispovijed. Došavši u Guber svi smo se ispovijedili, a suze i radost toga dana teško je opisati. Kao da je milost Božja zaista sišla na nas. Osjećalo se kao da se mir razliježe svuda. Osjetio se onaj naš franjevački dobri duh. To je duh borbenosti, jednostavnosti i ljubavi. Tako se jednostavnost proširila svijetom, od asiške malene Porcijunkule pa do livanjske malo veće. Upravo u ovoj prelijepoj crkvi svetu je misu predvodio fra Davor Petrović, s još nekoliko svećenika u koncelebraciji. Nakon mise uslijedio je ručak i odmor, a zatim smo svoj put nastavili u Međugorju na Mladifestu. Došli smo u Međugorje u večernjim satima te otišli na program. Te večeri je zaista bilo posebno. Molitva sa svijećama. Prizori koji su dirnuli cijeli svijet. Promišljanje u tišini do kasno uvečer, a zatim ples i pjesma s mladima iz cijeloga svijeta.
VIII. DAN
Ustajanje rano ujutro kako bismo što prije stigli na brdo. Išlo se i na Križevac i na Brdo ukazanja. Molilo se za sve. Za roditelje, obitelj, prijatelje, duhovna zvanja, siromašne, bolesne, nemoćne,… Nakon toga odmarali smo do programa u poslijepodnevnim satima. Okupili smo se svi zajedno na krunici, potom je uslijedila sveta misa i procesija s Gospinim kipom i klanjanje pred Presvetim. Ples i pjesma do kasno uvečer.
IX. DAN
Jutro smo opet započeli penjanjem na brda, molitvom i zahvaljivanjem Gospi. Nakon doručka otkrili smo za koga smo molili od prvoga dana Hoda, odnosno tko je kome bio pastir, a tko ovčica. U poslijepodnevnim satima smo zajedno krenuli nazad svojim kućama. Suze na odlasku samo su nada da ćemo se opet nekad sastati. Jer kako kaže Yves Ivonides: “Te Bože siromahe i skitnice povezivat će neka nadljudska radost, prijateljstvo i bratstvo. Bit će to zajednica ljudi koji se istinski vole, jedan za drugoga osjećaju, jedni druge ljube.“

Ovom prilikom želim najprije zahvaliti dragom Bogu na silnoj milosti svih ovih dana, svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga Hoda, obiteljima koje su nas toplo primile, ali i onima koji su nas pratili u molitvi i mislima. Napose, hvala našem Asiškom Siromašku što nas okuplja, pokreće i oduševljava dugi niz godina. Hvala vama, dragi framaši, što ste prepoznali taj franjevački duh jednostavnosti i iskrenosti. Neka nas Duh Sveti uvijek prati na tom posebnom putu, kako bismo mogli donositi Krista svima. Zato, pustimo da nas ponese ovaj franjevački duh te čineći dobro budemo blizu svima koji nas trebaju. Dopustimo da nas On upravi pravim stazama života i budemo pravi glasnici Velikoga Kralja!

Ana Jurić, područna predsjednica Frame Bosne Srebrene