1. Uvod

Franjevačka mladež, kao organizirana struktura unutar Franjevačke obitelji, uključena u stvarnost FSR-a, postoji tek od polovice prošlog stoljeća. Prije nije postojala. Prije su postojali samo mladi koji su izravno preuzimali obećanje evanđeoskog života u jednom od triju franjevačkih redova. Franjo, Klara i Elizabeta preuzeli su svoje konačne redovničke obveze dok su još bili sasvim mladi. Tako su kasnije činili i mnogi drugi franjevci. Očito je da se u prošlim vremenima nije osjećala potreba za Franjevačkom mladeži kao posebnom strukturom. Pravilo FSR-a iz 1883. godine, pravilo Leona XIII., dopuštalo je da u Red budu primljeni mladi već od 14. godine života!

Zašto se, dakle, osjetila potreba za ustanovljenjem Franjevačke mladeži, organizirane i uključene u Franjevački svjetovni red? U prošlom se stoljeću svijet uvelike promijenio, a s njim i odnosi među ljudima. Niz temeljnih, uporišnih vrednota potpuno se, radikalno promijenio. Svijet koji je nekoć bio strogo podijeljen prema bogatstvu i socijalnim klasama, danas naginje podjeli po dobnim skupinama koje često nisu u međusobnom dijalogu, a sa svojim se problemima suočavaju na način koji u sebi ima tendenciju sukobljavanja s drugima. Odnosi među generacijama su se potpuno promijenili.

Posljednjih desetljeća su se potrebe i dinamika svijeta mladih promijenile. Stoga se Franjevačka obitelj, na poticaj svojih članova i uz podršku Crkve, potrudila da na prikladan način odgovori na te promjene te ponudi mladima odgovore i mjesta za razlučivanje i ostvarivanje poziva. Frama je u Franjevačkoj obitelji povlašteno mjesto na kojem se to ostvaruje.

Kad se suočavaju s velikim životnim izazovima i osjete da ih privlači kršćanski život i, posebno, duhovnost sv. Franje, mladi su još uvijek potpuno “svjetovni”, žive u svijetu. U Frami je njima je ponuđena mogućnost da, u okviru Franjevačkoga svjetovnog reda, krenu putem na kojem se traži i razlučuje osobni životni poziv. Franjevački svjetovni red je, u okviru Franjevačke obitelji, red koji je, jer živi u uvjetima svijeta, prikladniji za prihvaćanje tog puta mladih, za pomoć i praćenje na tom putu. Upravo stoga je Crkva i službeno povjerila Framu Franjevačkome svjetovnom redu.

“FSR, snagom svoga vlastitoga poziva, mora biti spreman posredovati svoje iskustvo evanđeoskoga života mladima koji osjećaju da ih privlači sv. Franjo Asiški te tražiti sredstva kako da im ga se primjereno predstavi.” (GK FSR-a 96,1)

Duhovno-odgojni put u Frami ima svoj određeni rok. Kad se razazna i utvrdi vlastiti poziv, članovi Frame ga prihvaćaju, kakav god on bio, da bi ušli u ono što će najvjerojatnije postati njihov trajni oblik života. Među tim mogućim pozivima je, naravno, kao važna mogućnost, i taj da uđu u jedan oblik franjevačkog života ostajući u svjetovnom staležu: ulazak u FSR. Ulazak u FSR, naime, je jedan od istinskih poziva, određeni stalež i oblik života (“Poziv Franjevačkoga svjetovnog reda jest specifični poziv koji prožima život i apostolski rad svojih članova.” – GK FSR-a 2,1). Ulazak u FSR je, dakle, životna odluka konačnog karaktera koja osobi “utiskuje” točno određen biljeg.

Razlučivanje poziva može se ostvariti tijekom boravka u Frami, a ako se radi o pozivu da se živi kao član FSR-a, član Frame može započeti postupak primanja, formacije i zavjetovanja u FSR-u ostajući ipak i dalje u Frami. To je ono što nazivamo “dvostruka pripadnost”.Ovakvo se uključivanje u FSR posebno preporučuje jer, razaznavši istinski poziv, nema smisla odgađati ulazak u oblik života koji je Bog za nas pripremio.

2. Bratska animacija

Bratska animacija je najbolje sredstvo koje bratstva FSR-a i Frame imaju da bi uključivanje članova Frame u FSR učinili što prirodnijim.

Bratska animacija je sinonim za praćenje, jer je njezina glavna zadaća da izbliza prati mladu osobu na njezinom putu franjevačkog rasta koji pretpostavlja ljudski i kršćanski rast. Zbog toga bratski animator postaje ključna osoba za razlučivanje poziva mlade osobe, osobito njezina svjetovnog franjevačkog poziva.

Praćenje postaje već od početka važno uporište. Bratski animator predstavlja najbliže uporište članovima Frame u njihovu traženju što znači biti svjetovni franjevac i što je Franjevački svjetovni red. Iz toga proizlazi potreba da svako bratstvo Frame ima bratskog animatora iz bratstva FSR-a s kojim je povezano, kako bi se na taj način jamčilo bolje upoznavanje svjetovnoga franjevačkog poziva i samog bratstva prema kojemu će, prirodno, biti usmjeren put člana Frame.

Praćenje, blizina i činjenica da animator predstavlja oslonac čine bratskog animatora životnim svjedokom članovima Frame, svjedokom koji se daruje, uvijek besplatno, da bi služio članu Franjevačke mladeži u otkrivanju njegova životnog poziva.

Prisutnost bratskog animatora u skupini, zajedno s duhovnim asistentom, jamči Frami usku povezanost s Franjevačkom obitelji i s različitim oblicima života u njoj i predstavlja za mlade jedinstvenu mogućnost obogaćivanja. Obojica, dakle, osim vlastitih zadaća praćenja i usmjeravanja, moraju, u skupini, surađivati i na području formacije.

Osim svog izravnog doprinosa skupini Frame, bratski animator ima i drugo polje djelovanja, koje je u Zaključcima s I. međunarodne skupštine Frame jasno definirano kao “služiti kao poveznica ili most između FSR-a i Frame”. U tom smislu, bratski animator treba surađivati s bratstvom FSR-a da ostvari ono što je rečeno u Generalnim konstitucijama u članku 97,1: “Neka bratstva FSR-a prikladnim inicijativama i dinamikom promiču franjevački poziv mladih. Neka se brinu za proširenje bratstava Frame i prate mlade u njihovu hodu ljudskoga i duhovnog rasta predlažući im djelatnosti i tematske sadržaje.”

Ova je zadaća rastumačena u dokumentu MVFSR-a Franjevačka mladež: Put franjevačkoga poziva, koji u čl. 26 naglašava: “… jedno od najvažnijih sredstava je živi dodir s bratstvom Franjevačkoga svjetovnoga reda. Zbog toga mjesna bratstva moraju stvarati prostore i trenutke prihvata mladih preko učestalih susreta s njima i povjeravanja specifičnih zadataka u bratstvu. Jednako je tako važno da okupljanja bratstva FSR-a budu prilagođena njihovoj organizaciji, što se postiže kreativnim osnivanjem zasebnih skupina pod vodstvom vijeća bratstva.”

Stoga bratski animator treba djelovati i unutar bratstva FSR-a s obzirom na razvijanje osjetljivosti bratstva za Franjevačku mladež, s ciljem da uključi, animira bratstvo i učini ga odgovornim, a to pretpostavlja davanje povjerenja Frami, promicati je, podržavati, pomoći, usmjeravati, brinuti se o njoj, biti, zapravo, u službi mlađe braće i sestara koji traže vlastiti put prema Kristu, slijedeći primjer Franje, Klare, Elizabete, Ljudevita…

Krajnji cilj je da Frama, po praćenju bratskog animatora, osjeća da je FSR stvarno prati na svim razinama. Zbog svega ovoga, važno je da bratski animator izvršava svoju službu sa svom predanošću koju ona zahtijeva i koja, između ostalog, može i njemu samome u bratstvu Frame pružiti jedinstvenu priliku za rast.

Njegova glavna obilježja, prema onome što kaže i I. međunarodna skupština Frame, trebaju biti: dinamičnost, stalna prisutnost, produhovljenost, izgrađenost, otvorenost dijalogu, poštovanje, velika sposobnost slušanja, mladenački duh, sposobnost povezivanja s mladima i otvorenost učenju.

3. Duhovna asistencija

Na putu poziva mladih iz Frame koji žele ući u FSR od velike je važnosti uloga duhovnog asistenta koji, osim što je jamac njihove vjernosti franjevačkoj karizmi, zajedništvu s Crkvom i jedinstvu s Franjevačkom obitelji (usp. GK FSR-a 85,2), ima osobitu odgovornost u njihovoj formaciji te im pomaže na putu razlučivanja poziva.

Duhovni asistent mora prije svega biti svjedok franjevačke duhovnosti, sposoban prenositi bratsku ljubav redovnika prema mladima te im pomoći na putu razlučivanja njihova poziva. Osim toga, duhovni asistent treba:

• pomoći mladima i pratiti ih u trajnom obraćenju koje traži evanđelje;
• ući u osobni dijalog s mladima, znati slušati, čekati, biti strpljiv i, iznad svega, ljubiti;
• surađivati u formaciji mladih za ispunjenje njihova poslanja u Crkvi i društvu;
• pratiti kandidate u razlučivanju poziva.

Kad se otkrije poziv za FSR, duhovni asistent će s bratskim animatorom pomoći mladoj osobi da stupi u kontakt s ministrom mjesnog bratstva FSR-a i poduzme potrebne korake za primanje u Red.

4. Odnos između Frame i FSR-a

Odnos između mjesnog bratstva Frame i FSR-a treba biti prožet duhom uzajamnog životvornog zajedništva te tako stvarati bratsko ozračje za pomoć u ostvarivanju poziva onih koji svoj put žele nastaviti u FSR-u. U razlučivanju poziva, ulazak u FSR bi kod mladih koji dolaze iz Frame trebao biti normalan i logičan izbor nakon formacije koju su primili u Frami. No, uvijek treba biti jasno da ovaj put ne mora nužno sve članove Frame dovesti do FSR-a, već samo one koji osjećaju Božji poziv za ovakav način života.

Preporuča se da duhovni asistent mjesnog bratstva FSR-a i Frame, koliko je to moguće, bude ista osoba. Na taj način asistent može promicati veće zajedništvo, poznavanje i razmjenu razmišljanja i iskustava među svim članovima obaju bratstava. Osim toga, jedan duhovni asistent za oba bratstva može pomoći i jednom i drugom bratstvu da žive vlastitu različitost u jedinstvu, poštujući njihovu autonomiju, različite načine bratskog življenja, različite formativne metode, različite načine organiziranja susreta i različite oblike apostolskog djelovanja, itd. U svakom slučaju treba uvijek imati na umu kako je vrlo važno da dva bratstva zajednički dijele neke trenutke molitve, susretanja, formacije i apostolskog djelovanja kako bi u svom poslanju pružili i zajedničko svjedočanstvo.

Same Generalne konstitucije kažu da se FSR “smatra osobito odgovornim” za Framu (GK FSR-a 96,2). Drugim riječima, Frama za FSR mora predstavljati posebnu zadaću kao jedna od aktivnosti u promicanju novih zvanja za sam FSR; “članovi Franjevačke mladeži Pravilo FSR-a smatraju dokumentom nadahnuća” (GK FSR-a 96,3) koji im pomaže u rastu vlastitoga poziva, bilo osobno, bilo u skupini. Zbog toga svjetovni franjevci trebaju pratiti mladu osobu u sazrijevanju vlastita poziva i uključivanju u život bratstva FSR-a.

Sve ovo potvrđuje da put razlučivanja poziva u Frami može, ali ne mora, voditi u FSR.

5. Ulazak u FSR

U dokumentu Frama: Put franjevačkoga poziva, u kojem se govori o odnosu između FSR-a i Frame, nalazimo dvije vrlo važne točke koje se odnose na one koji žele nastaviti svoj franjevački put u FSR-u. Prva se odnosi na uključivanje u FSR, a druga govori o istodobnoj pripadnosti bratstvu FSR-a i Frame.

5.1. Primanje u FSR

Što se tiče primanja u FSR treba imati na umu da se franjevačka formacija primljena u Frami smatra valjanim razdobljem inicijacije u FSR.

Za primanje u Red postoje dvije mogućnosti. Jedna se odnosi na pojedinačne članove Frame koji žele ući u FSR, a druga na skupine članova Frame koje žele zajedno ući u FSR.

U oba slučaja svaki aspirant se osobno obraća ministru mjesnoga bratstva FSR-a tražeći svoje primanje u Red. Istodobno, predsjednik mjesnog bratstva Frame, kojemu mladi aspirant pripada i gdje je primio svoju formaciju, predstavlja mladu osobu ili više njih, s preporukom za primanje. Vijeće bratstva FSR-a kolegijalno odlučuje o molbi te daje službeni odgovor aspirantu (ili aspirantima) i priopćenje bratstvima (usp. GK FSR-a 39,3). Ako je odgovor pozitivan, aspirant (ako je jedan) kreće u početnu formaciju s ostalim aspirantima koji nisu nužno iz Frame. U slučaju da se radi o skupinama mladih iz Frame, nakon pozitivnog odgovora vijeća bratstva FSR-a, ti aspiranti mogu biti primljeni u početnu formaciju stvarajući, ako se to čini zgodnim, vlastitu skupinu za formaciju pod vodstvom mjesnoga vijeća FSR-a (usp. Frama: Put franjevačkoga poziva 23). Na putu početne formacije drže se onoga što je predviđeno u Pravilu, Generalnim konstitucijama i Obredniku FSR-a (GK FSR-a 96,4), te onoga što je preporučeno u dokumentima Predsjedništva MVFSR-a Priručniku za formaciju i Planu početne formacije.

Formacija treba istovremeno biti i doktrinarna i praktična, treba se temeljiti na konkretno življenom iskustvu bratstva i uvijek se ostvarivati u suradnji s osobom odgovornom za formaciju, duhovnim asistentom, vijećem i cijelim mjesnim bratstvom FSR-a.

5.2. Istodobna pripadnost Frami i FSR-u

Zavjetovanje u FSR-u ne isključuje nužno mlade iz njihova bratstva Frame. Mlada osoba zavjetovana u FSR-u može nastaviti hod s braćom i sestrama iz Frame koji se nadahnjuju istim Pravilom FSR-a. Ti mladi zavjetovani svjetovni franjevci mogu od svoga bratstva FSR-a primiti zadaću animiranja i praćenja bratstva Frame, budući da sami imaju izravno iskustvo obaju bratstava i, u tome smislu, mogu biti najbolji bratski animatori u ime bratstva FSR-a. U svakom je slučaju važno da zavjetovani mladi član aktivno sudjeluje u oba bratstva, premda bi se njegove aktivnosti, u dogovoru s vijećem FSR-a, trebale više odnositi na Franjevačku mladež.

Dvostruka pripadnost, ili istodobna pripadnost, postaje, dakle, jedno od sredstava koji omogućuju prirodnije uključivanje članova Frame u FSR. Važno je imati u vidu da Frama ima dvostruki cilj: omogućiti mladoj osobi da živi vlastiti poziv i ponuditi joj pomoć u razlučivanju svoga životnoga poziva.

Drugim riječima, mlada osoba ne treba čekati da završi njezina pripadnost Frami da bi mogla započeti, ako je to njezin poziv, uključivanje u FSR. Poziv Duha Svetoga može doći u bilo kojem trenutku, a pripadnost osobe Frami ne bi trebala biti zaprekom njezinu uključivanju u FSR.

Isto tako, uključivanje u FSR ne treba priječiti da mlada osoba nastavi svoj rast u bratstvu s braćom i sestrama iz Frame, ako je to ono što ona želi. Sprječavanje toga bilo bi protivno Generalnim konstitucijama, koje daju mogućnost i/ili potrebu postojanja članova Frame koji su se zavjetovali u FSR-u.

6. Zaključak

Dvostruka pripadnost FSR-u i Frami nije samo moguća, već i poželjna. Ona obuhvaća dvostruku “vjernost”: vjernost bratstvu FSR-a (koja je na prvom mjestu, jer je zavjetovanje trajna i konačna životna obveza) i vjernost odgovarajućem bratstvu Frame.

Dvostruka pripadnost je poželjna zato što zavjetovani članovi Frame mogu učinkovitije svjedočiti vlastiti franjevački poziv drugim članovima Frame i zato što se s njome učinkovito učvršćuje vez koji povezuje Framu i FSR. Ona, između ostalog, dopušta zavjetovanim članovima Frame da imaju aktivno i pasivno pravo glasa u Redu na svim razinama.

Članovi Frame često žive dinamičnu i poticajnu stvarnost u vlastitome bratstvu Frame, koja je ponekad u suprotnosti s nedostatkom žive aktivnosti u mnogim bratstvima FSR-a. Razumljivo je, dakle, da u mnogim slučajevima, unatoč jasnom pozivu, članovi Frame mogu otezati s uključivanjem u FSR i odgađati ga sve do trenutka kad će konačno morati napustiti Framu.

Potrebno je, naprotiv, da član Frame ozbiljno i zrelo promisli o vlastitome životu i o planu koji mu je Bog povjerio. Doista, ako je ulazak u FSR poziv koji mu je Bog stavio u srce, on će samo ostvarivanjem tog plana moći doći do svog “savršenstva” (Mt 19,16-26) po Božjoj volji.
Božju volju treba uvijek primati s radošću jer je u njoj naše potpuno ostvarenje. Član Frame se stoga ne treba bojati ući u bratstvo FSR-a jer:

• njegovi odnosi s bratstvom Frame iz kojega dolazi nisu prekinuti, nego se, naprotiv, trebaju nastaviti;
• ulazi u životvorno zajedništvo (uključivanje) s cijelim Franjevačkim svjetovnim redom i, pripadnošću FSR-u, s cijelom Franjevačkom obitelji kojoj će ponuditi svoje darove i od koje uvijek može obilno primiti za svoj život i za ostvarenje svoga poziva-poslanja.

FSR je velika crkvena i duhovna stvarnost ne osrednje savršenosti (Julijan iz Speyera, 1232.), prava škola svetosti. Njegova važnost nije još uvijek dovoljno poznata i često je neshvaćena. Treći red sv. Franje izvire iz milosti početaka Franjevačke obitelji i nadahnjuje se istom karizmom sv. Franje. Njegova svjetovna dimenzija je obilježje na koje se moramo usredotočiti u obnovi svijeta u Kristu.
Evo što o FSR-u kaže Ivan Pavao II., blage uspomene:

“… vi ste i “Red”, kako kaže Pio XII.: “Laički red, ali pravi Red”; i uostalom već je Benedikt XV. govorio o “Ordo veri nominis”. Ovaj stari termin – možemo reći srednjovjekovni – “Red” ne znači drugo doli vašu istinsku pripadnost velikoj Franjevačkoj obitelji. Riječ “Red” označava sudjelovanje u disciplini i ozbiljnosti koja je vlastita toj duhovnosti, iako u vlastitoj autonomiji vašega laičkog i svjetovnog stanja, koje, uostalom, često podrazumijeva žrtve koje nisu manje od onih koje se ostvaruju u redovničkom i svećeničkom životu” (14. lipnja 1988., Generalnom kapitulu FSR-a).