Draga braćo i sestre!
Prvi kršćani su sve nade polagali u Isusovo uskrsnuće, toliko da je apostol Pavao rekao Korinćanima: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera naša. Uskrsnuće izaziva različite reakcije kako tada tako i danas. Bog je uvijek birao spor i težak način, poštujući čovjekovu slobodu, bez obzira na cijenu. Bog nije ukinuo činjenicu da postoji zlo: on ga je preobrazio.
On nije stao s raspećem: uskrsnuo je od mrtvih. Oni koji su vjerovali, preobrazili su se, nadahnuti nadom i hrabrošću pošli su promijenjeni u svijet. Oni koji nisu vjerovali našli su načine da zanemare i najjače dokaze. Isus je to prorekao: Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane. Ali Isus i takvima danas, kao i svojim učenicima koji su uplašeni, neupadljivo ide u susret i kaže im: Nisam duh. Dotaknite moje ožiljke. To sam ja glavom! Posebne riječi je uputio Tomi, kada je zauvijek nestala njegova sumnjičavost: Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!
Dovoljno je čitati evanđeoske opise učenika koji čuče iza zaključanih vrata i onda u Djelima apostolskim prijeći na opise istih ljudi koji otvoreno naviještaju Krista na ulicama i u tamničkim ćelijama i vidjeti pravi značaj onoga što se dogodilo na uskrsnu nedjelju. To što je Isus skupinu nepouzdanih sljedbenika uspio promijeniti u neustrašive evanđeliste, što su ta jedanaestorica koji su ga napustili kad je umirao sada silazili u grobove mučenika priznavajući svoju vjeru u uskrslog Krista. Takav značajan slijed preobrazbe predstavlja najuvjerljiviji dokaz za Isusovo uskrsnuće.
Zašto vjerujemo? Vjerujemo u Isusovo uskrsnuće prvenstveno zato što smo upoznali Boga. Znamo da je Bog ljubav, a isto tako znamo da mi, ljudska bića, želimo očuvati na životu one koje volimo. Bog neće dopustiti smrti da pobijedi. Uvjereni smo da bi uskrsni izvještaj bez ožiljaka na Isusovim rukama i nogama i cijelom tijelu bio nepotpun. Isusovi ožiljci pružaju nadu. Zahvaljujući Isusovom uskrsnuću, možemo se nadati da će suze koje ronimo, udarci koje primamo, emocionalnu bol, duševna patnja zbog izgubljenih prijatelja i voljenih, sve to postati uspomene kao Isusovi ožiljci. Ožiljci nikad potpuno ne nestaju, ali više ni ne bole. Imat ćemo obnovljena tijela, obnovljeno nebo i zemlju. Imat ćemo novi početak, novi Uskrs.
Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!
Marijan Begić, područni ministar OFS-a
Ana Jurić, područna predsjednica Frame
Fra Davor Petrović, područni duhovni asistent
