Nakon napornog, ali ljubavlju i veseljem ispunjenog hoda kroz Bosnu, uslijedio je drugi dio našega putovanja.
Rano ujutro, nakon svete mise, 1. kolovoza 2017. godine sudionici Franjevačkog hoda krenuli su k Asizu. Budući da je put do Asiza dug, u poslijepodnevnim satima uslijedio je poduži odmor u Padovi, gradu sv. Ante. Nakon posjete bazilika sv. Antuna i sv. Justine i obilaska grada te uživanja u njegovim ljepotama nastavili smo put. U Asiz smo stigli ujutro 2. kolovoza, brzo smo se smjestili i zaputili u crkvu sv. Damjana na svetu misu. Nakon mise posjetili smo Baziliku sv. Franje, a potom smo se zaputili na ručak u Donji grad. U 15 h svi smo se okupili na trgu sv. Marije Anđeoske. Nakon dugog putovanja napokon smo bili na cilju i malo nas je dijelilo od njegovog potpunog ispunjenja. Neko vrijeme smo stajali sa strane, a onda je došao naš red. Uhvatili smo se za ruke, poljubili asiško tlo i krenuli ka Porcijunkuli. U tom trenutku sav napor, umor, bol, nespavanje, sve, ali baš sve je nestalo. Mogao se osjetiti samo neki čudan osjećaj, osjećaj koji do tada nitko od nas nije osjetio. Suze radosnice su letjele na sve strane, a osmijeh nije silazio s naših lica. Ušli smo u Porcijunkulu, kleknuli, pomolili se i potom izašli. Tada je slijedio trenutak najveće radosti, grlili smo jedni druge i čestitali, jer sad je naš cilj bio ispunjen- primili smo potpuni oprost. Slavlje smo uz pjesmu i ples odmah nastavili na trgu s mladima iz cijeloga svijeta, a kasnije i u vrtu Domusa pacisa sa framašima iz Hrvatske.
I drugi dan u Asizu bio je korisno ispunjen. Odmah nakon molitve i doručka zaputili smo se u Gornji grad, jer je ostalo još mnogo toga za vidjeti. Zajedno smo razgledali Baziliku sv. Klare, Novu Crkvu i Crkvu sv. Rufina, a potom smo dobili vrijeme kako bismo sami pogledali ono što nas zanima. Ponovno smo se okupili i zajedno krenuli u obilazak Bazilike sv. Marije Anđeoske u kojoj se nalazi Porcijunkula. Vrijeme je brzo prošlo pa smo već stigli do ručka i drugog dijela razgledavanja- Greccia. U Greccio smo stigli u poslijepodnevnim satima, a nakon detaljnog obilaska uslijedila je sveta misa. Vjerojatno je misa u Grecciu nešto najzanimljivije što se može doživjeti, jer božićna misa na +40 nije baš svakidašnja stvar, ali zahvaljujući sv. Franji i to je moguće. U Asiz smo se vratili oko 19 h na večeru, a nakon toga smo dobili slobodno vrijeme kako bismo posljednju večer ispunili na svoj način.
Treći dan je stigao brzo, nama prebrzo. Ustali smo, spremili stvari i krenuli zajedno na svetu misu u Porcijunkulu. Nakon mise smo se još malo zadržali na trgu, a potom se smo se zaputili na La Vernu. A kako opisati La Vernu? Dovoljno je reći da „na svijetu nema svetijeg brda“ jer tu je Franjo primio Isusove rane. Zato se sve ono na La Verni riječima ne može dočarati. Nama je bilo predivno. Sudjelovali smo na molitvi i procesiji do kapele Stigmata. Prije polaska kući okupili smo se, razmijenili dojmove i otkrili pastire i ovčice koje smo dobili prvi dan u Brestovskom. Iako teška srca, rastali smo se od La Verne i krenuli natrag kući.
Deset dana je proletjelo prebrzo. Na kraju se samo možemo zahvaliti Bogu i sv. Franji što su nam dali priliku biti dio nečega ovoliko predivnoga.
Magdalena Bilkić
