Franjina posvećenost življenju Radosne vijesti, uz strastvenu ljubav prema svemu stvorenom, dovela je do izuzetne vjerske i ekološke svijesti koja povezuje društvenu s ekološkom pravednošću. Stremio je k pravednim odnosima ne samo između ljudskih bića, već i s drugim stvorenjima i samom zemljom, čak do te mjere da bude „poslušan… svim životinjama i zvijerima“ (Pozdrav krepostima, 14).

S ciljem da iskoče iz svakodnevne kolotečine studentskoga života, sarajevski framaši su se odlučili obnoviti upijanjem svježeg zraka na proplancimaTrebevića. U prvu nedjelju proljeća, nakon jutarnje mise, framaši su krenuli na trebevićku žičaru od samostana sv. Ante na Bistriku. Pogled sa žičare na bosansku prijestolnicu je bio tek mala uvertira za ono što nas je čekalo na vrhu Trebevića.

Penjanje je bilo izazovno, ali je to bilo i jedno od onih druženja kada smo se smijali jedni drugima zbog klizanja po snijegu na strmim putovima, pružajući pri tome ruku kod svakoga pada i posklizivanja. To je bilo jedno od onih druženja kada su stvorene interne šale i kada je osnažena povezanost među framašima. To je bio jedan od onih trenuta kakada smo se prisjetili zašto je sv. Franjo toliko volio prirodu i zašto je, na koncu, zaštitnik ekologije. Kao što je Franjina vizija njegovala ekološku mudrost u kojoj pojedinci žive u skladu s prirodom, tako su i framaši s odlaskom na Trebević napravili korak naprijed u stvaranju održivog društva koje je osjetljivo na ekološku stabilnost.

Po povratku smo, kao krunu predivno ispunjenog dana, grafitom ostavili framaški pečat na olimpijskoj bob stazi te tako ovjekovječili cjelokupno postojanje Frame Sarajevo.

Naposljetku, želimo se zahvaliti Gospodinu što nas je podsjetio koliko nam je mnogo darovano i koliko se moramo truditi da to samilosno i s poštovanjem štitimo.

Iva Trogrlić, Frama Sarajevo