ASIZ-Nakon što je skupina od sedamdeset framaša iz različitih župa provincije Bosne Srebrene propješačila oko 100 kilometara od Tuzle preko Dubrava do Tolise, došlo je vrijeme za pozdrav s Bosnom i odlazak u Italiju. Naše prvo odredište bila je Padova: crkva sv. Leopolda, sv. Justine i bazilika sv. Ante gdje je slavljena sv. misa, koju je predvodio područni duhovni asistent Frame Bosne Srebrene, fra Danijel Rajić. Framaši su imali priliku pričestiti se pod obje prilike kruha i vina. Nakon mise, druženja na veličanstvenom trgu Prato della Valle i večernje molitve uputili smo se prema Asizu.
U Asizu smo 2. kolovoza posjetili Baziliku sv. Franje, Franjinu rodnu kuću, Crkvu sv. Rufina, Baziliku sv. Klare i Svetu Mariju Veliku (prvu asišku katedralu). Nakon obilaska Franjinog rodnog grada, mladi su zajedno s framašima iz Hrvatske slavili sv. misu u Bazilici sv. Franje koju je predvodio fra Danijel Rajić u koncelebraciji sa još nekoliko duhovnih asistenata iz Hrvatske. Potom se približio trenutak koji smo svi željno iščekivali. Puni radosti krenuli smo na Trg Sv. Marije Anđeoske, poljubili sveto tlo i držeći se za ruke svečano ušli u Porcijunkulu praćeni podrškom ostale braće iz cijelog svijeta. U Porcijunkuli smo izmolili Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakanu sv. Oca kako bismo zadobili potpuni oprost. Nakon izlaska iz Porcijunkule, na licima framaša ocrtavale su se suze koje su značile samo jedno: čistu ljubav i veliku zahvalnost prema Svemogućem Gospodinu koji nas ljubi iznad svega. Nezaboravno je bilo vidjeti mnoštvo mladih, na prvi pogled različitih ljudi kako zagrljeni i u suzama radosnicama slave Boga.
U subotu, 3. kolovoza, framaši su posjetili Baziliku sv. Marije Anđeoske. Nakon ragledavanja i molitve, zaputili smo se prema Grecciu gdje je sv. Franjo napravio prve žive jaslice. Tu smo imali priliku vidjeti mnoštvo jaslica iz različitih krajeva svijeta. Poseban osjećaj bilo je slavlje božićne svete mise koju je predvodio fra Tomislav Hrstić. Večera je bila organizirana kod hotela ''Domus pacis'' u Asizu. Navečer je u Porcijunkuli bilo pripremljeno molitveno bdijenje gdje su u procesiji sudjelovali vjernici iz cijelog svijeta s upaljenim svijećama. 
Zadnji dan u Asizu, 4. kolovoza, započeli smo svetom misom u Porcijunkuli zajedno sa svim sudionicima Franjevačkog hoda iz cijelog svijeta. Posjetivši crkvicu Sv. Damjana i kupivši zadnje suvenirčiće, zaputili smo se prema svetištu na brdu La Verna, gdje je sv. Franjo primio stigme- Isusove rane. Tu smo nakog kratkog razgledavanja i osobne molitve otkrili tko je za koga molio tijekom Hoda, tj. svoje „ovčice i pastire“ i uz mali znak pažnje, zapečatili početak jednog novog prijateljstva.
Framaši su sa ovog Hoda u svojim srcima ponijeli nova prijateljstva i potaknuti novim iskustvima učvrstili svoju namjeru da poput svog serafskog oca, sv. Franje što je moguće bolje nasljeduju Isusa Krista.
Iva Maros i Marija Trogrlić
DOJMOVI FRAMAŠA SA FRANJEVAČKOG HODA:
Ana Džoić, Frama Tolisa: „Prvi put sam na Franjevačkom hodu. S radošću sam se odazvala na poziv da budem animatorica jedne grupe, sv. Rite. Rad u grupi me se posebno dojmio jer smo svi opušteno razgovarali i dijelili svoja iskustva. Presretna sam što sam imala priliku boraviti u zajedništvu s krasnom braćom i sestrama. Bilo je tu svega: od smijeha, pjesme, plesa, žuljeva i uboda pa do suza, ali samo radosnica. Velika mi je želje ići opet na Hod jer je to jedno predivno iskustvo koje se ne može opisati riječima.“
Martina Ćorić, Frama Kraljeva Sutjeska: „Čula sam razna iskustva o Hodu Frame i time potaknuta i ja sam krenula ove godine na svoj prvi Hod. Kako sam bila jedina iz svoje župe, postojao je je određeni strah koji je brzo nestao. Usprkos svim žuljevima i umorima, kao jedna velika obitelj smo sve uspjeli proći i sretno stigli u Asiz gdje smo se još više povezali. Zahvaljujem Bogu što nam je podario lijepo vrijeme i sve ove divne ljude. Nadam se da ću ići i sljedeće godine.“
Ana Kešić, Frama Sarajevo: „Prvi put sam na Franjevačkom hodu. Teško je opisati riječima ovu radost i puninu Božje prisutnosti u srcu. Propješačili smo 100 kilometara i svaki korak za mene je bio korak bliže Bogu. Ovih deset dana za mene su bili životna duhovna obnova. Zahvaljujem dragome Bogu na svim framašima i milostima koje smo primili. Pjesma i smijeh kroz molitvu u zajedništvu bili su jedno predivno bogatstvo koje sam primila.“
Nevenka Bulić, Frama Livno: „Potaknuta prošlogodišnjim iskustvom i ove godine sam krenula na Franjevački hod. Iako sam znala kako će sve to izgledati, bila sam nestrpljiva i željno iščekivala polazak za Tuzlu. Preko 100 kilometara je propješačeno, ali naše noge ne osjećaju umor jer u srcima osjećamo veliku toplinu i radost da smo mogli biti dio velikog zajedništva na III. Franjevačkom hodu. Odlazak u Asiz je zaista teško opisati nekome tko nikada nije bio tamo i doživio sve ljepote grada sv. Franje i sv. Klare. Zahvaljujem dragom Bogu na proteklim danima provedenim u zajedništvu i molitvi. Sretna sam i što sam imala priliku upoznati i sve divne ljude bez kojih ovaj hod ne bi bio isti.“
Franka Miloloža, Frama Livno: „Sve što sam doživjela je uvelike nadmašilo moja očekivanja. Pješačenje je bilo teži dio posla, ali na kraju dana se osjećaš tako ispunjeno da zaboraviš na upaljene mišiće i žuljeve. U Italiji je bilo divno posjetiti sva mjesta našeg serafskog oca sv. Franje, ali je još divnije bilo zajedništvo koje se osjećalo među nama framašima. Uistinu zahvaljujem Gospodinu na proteklim danima i na svim ljudima koje sam upoznala. Mir i dobro.“
Č.s. Kristina Marijanović: „Dugo sam bila framašica, ali u moje vrijeme se Hod u Bosni nije organizirao. Danas sam sestra franjevka i jako sam se obradovala kad me je provincijalka pitala želim li ići. Radosno sam prihvatila poziv jer je sudjelovanje na Franjevačkom hodu nešto što želim već dugo. Organizacija ovog Hoda je bila odlična. Hodanjem smo simbolično učvršćivali svoju vjeru kao pojedinci i kao zajednica. Činili smo to i kroz rad po skupinama, zajedničku molitvu, druženja i dragocjene trenutke tišine. Rad u grupi bio je također jedna od brojnih prilika u kojima smo mogli upoznati druge malo bolje. Pohvalna su i večernja druženja. U Asizu su zajedništvu pridonijela i sveta mjesta koja smo obilazili.“
