O zlu samovolje
"Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! (Post 2,16-17) Adam je, dakle, mogao jesti sa svakog stabla i, dok se nije suprotivio posluhu, nije sagriješio. Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra koji svoju volju smatra svojim vlasništvom i uznosi se dobrima koja Bog u njemu govori i radi; i tako mu je po utjecaju đavla i prijestupu zapovijedi ono voće postalo voće spoznaje zla. Stoga treba da podnosi kaznu."
Iako je ova opomena napisana njegovoj braći (fratrima), lako ju je primijeniti i na svakog katolika.
Franjo navodi kako Adam nije zgriješio sve dok je slušao Boga. Mi također ne griješimo sve dok slušamo kako najbolje znamo i umijemo učenja njegove Crkve, Crkve koju je osnovao utjelovljeni Sin Božji. Međutim, ako to i činimo ipak ne možemo tvrditi da smo savršeni, jer ni Franjo to nije nikada tvrdio za sebe. Valja istaknuti da je poslušnost ipak velika prepreka grijehu, posebice teškom grijehu.
Mnogi među nama katolicima zapadaju u nevolju kada stave svoje vlastite predodžbe 'dobra' iznad naučavanja svoje Crkve. To se događa većinom na polju spolnosti, ali i na drugim poljima također. Vjerojatno ne mislimo da postupamo loše. Adam i Eva nisu mislili da čine išta loše dok su jeli zabranjeno voće. Đavao ih je prevario uvjerivši ih kako će pojevši voće moći razlikovati dobro od zla, neovisno od Boga. Mi činimo to isto kada pomislimo da možemo razlikovati dobro od zla, neovisno od Njegove Crkve.
Naime, pomislimo li da naše znanje o dobru nadilazi znanje Njegove Crkve, upuštamo se u ono što je sv. Franjo nazvao 'zlom samovolje'. U nekom se smislu odvajamo od Boga odbivši neko učenje Njegove Crkve u korist naše vlastite volje. Čak i ako pomislimo da poznamo Božju volju bolje od Crkve, odbijamo Božju objavu i vlast koju je Gospodin dao Svojoj Crkvi: 'Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima' (Mt 16,19).
Franjo smatra da je oholost korijen neposlušnosti. Oholost je otvor koji đavao koristi da uđe u naše srce i da nas potakne na grijeh neposlušnosti. Ako se potpuno pouzdajemo u svoje vlastito znanje i u činjenje dobra, đavao nam lako može predložiti načine djelovanja koji se nama čine dobri, ali su protivni Isusovoj Crkvi. To će izazvati cijeli niz loših posljedica koje nismo namjeravali postići. Tko bi mogao i pomisliti da bi nas nešto malo 'seksualne slobode' moglo odvesti u brojne rastave brakova, razorene domove i u samohrane majke i očeve? Na kraju ove opomene Franjo govori o 'kazni' za grijeh. Nakana ove kazne nije nanijeti zlo nego dovesti do obraćenja. A ono se često i dogodi.
Kakva je svrha ove opomene sv. Franje? Franjo pokušava zaštititi svoje fratre i sve nas da nas ne zavede grijeh neposluha. Kao što smo već rekli, Franjo je znao da nije savršeno poslušan Gospodinu. Franjo je također znao da nam je Gospodin dao Crkvu kao zaštitu od sotonskih lukavština. Baš kao što je redovnicima najsigurnije slušati svog poglavara u svim stvarima koje nisu u sukobu s Njegovom Crkvom, tako je i za laika najsigurnije slijediti nauk crkvenog učiteljstva, jer Crkvu je osnovao Sin Božji i ona pripada Njemu.
www.franjevci-split.hr
