Svake se godine početkom listopada slavi blagdan svetog Franje Asiškog. Od njega nas dijeli oko 800 godina, a ipak je njegov utjecaj na ljude danas jednako svjež i lijep kao što su ga doživljavali i ljudi njegova vremena. Na osobit je način prepoznatljiv i vjernicima i onima koji to nisu kao čovjek iznimne osjetljivosti za prirodu i zato ga je Crkva proglasila zaštitnikom ekologije i ekologa.

Ljubio je stvorenja i prepoznavao ih kao Božji dar. Svoju je braću molio da pri sječi drveća svakom stablu ostave nadu. Skrbio je za životinje i nije podnosio da im se nanosi bol. U svojoj jedinstvenoj pjesmi i molitvi “Pjesma stvorova” s ljubavlju ovu našu zemlju naziva “sestrom Majkom zemljom”. Jednako se tako radovao daru vode, uživao je uz čistu vodu, Bog mu je dao da na njegov zagovor dehidriranom čovjeku od ljetne žege provre novi izvor vode. A u svojoj pjesmi poštuje vodu jer je dragocjena, ponizna i čista. Ovaj epitet “dragocjena” na osobit način upozorava da je voda i u tajni duhovnog preporođenja, jer je nezaobilazna kad se netko treba krstiti na novi život “iz vode i Duha Svetoga”.

A u promjenama u zraku nikad nije smatrao da je neko vrijeme neprikladno. Franjo jednostavno slavi Gospodara vremena i vječnosti “po svakom vremenu svojem koji uzdržava stvorove svoje”! Zato je uživao u zraku i oblaku, u vjetru i u lahoru. Naviknuti smo da ekologiju definiramo na ta tri područja. Neprestano nas se potiče da pazimo na čistoću svoga okoliša, da ne zagađujemo vode i zrak. A vrijeme u kojem živimo, na žalost, takva upozorenja treba jer to više nije samo pitanje kvalitetnijeg života, nego života uopće.

Velike sile, veliki zagađivači ljudske okoline, kao da se u svojoj sebičnosti ne mogu dogovoriti oko smanjenja te opasnosti, jer da bi se to postiglo, trebalo bi početi živjeti skromnije. Upravo je i tu sveti Franjo jedinstven.

Cijelim svojim bićem upozorava i na ekologiju duha. Nije dovoljna samo vanjska pažnja. Čovjek treba i u dubinama svoga bića biti čist. S puno profinjenosti neprestano upozorava braću i ljude da ne zagađuju okoliš svojim nespretnim riječima, svojim svađama i uvredama. Na žalost, i danas čovjek zagađuje okoliš ljudske sredine psovkama i prostačenjem, grubim riječima i ocrnjivanjem.

Kad bi se tu više pazilo, svijet bi bio plemenitiji i čistiji. Franjo je išao i tako daleko da je čistio svoje srce, ali i srce svoje braće od svih neurednih misli kojima bi mogao pomutiti svoje osjećaje u odnosu na bližnje. Krotio je svoje misli da ga ne navedu na neko zlo. A o braći je želio razmišljati samo najbolje. Upozoravao je svoju braću da se, uza svoje evanđeosko siromaštvo, ne usude osuđivati ljude koje vide da su odjeveni u bogatu i kićenu odjeću.

Upozoravao ih je da čiste svoj pogled i da se čuvaju kako ne bi zaboravili na bitno u površnom osuđivanju svojih bližnjih. Stalno je upozoravao svoju braću da se ne usude u sebi ili javno osuditi ljude Crkve zato što možda ne žive po mjeri evanđelja. To više ne bi bilo dostojno nasljedovanja Kristova evanđelja. To je Franjina ekologija duha.

Poticao je i zvao svoje da paze na čistoću svojih riječi, da paze na čistoću svojih misli, da svojim zlim pogledom ne bi zatrovali svoje srce i okužili svoj odnos s ljudima oko sebe. Kad bismo ga u tome poslušali, lako bi bilo ostvariti i onu drugu, izvanjsku ekološku kulturu i svima bi nam bilo bolje.

Fra Zvjezdan Linić

PJESMA STVOROVA
sv. Franjo Asiški

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.