Gospodine Isuse,evo dugo vremena cekam ovaj trenutak da ti se javim.
Trebalo mi je vremena da razgovaram s tobom nasamo,
a posebno da te poslušam.
Da budem iskren, istina je da mi ne prestaješ slati poruke.
Problem je što ih ne želim uvijek primiti.
Ponekad ih istisnem glazbom, prijateljima, bukom...,
ali ipak, ne mogu ih zanijekati –
osjećam veliku prazninu iako se ona ne pokazuje kada sam s drugima.
Ipak, onda kada se smirim i stigne poziv „Slijedi me"
srce mi preplave svjetlost i mir..
Taj trenutak kada čujem taj poziv u dubinama moje svijesti,
srce mi zadrhti na pomisao da si me izabrao
među stotinama i tisućama maldih ljudi.
Zašto si izabrao mene?
Po čemu sam toliko poseban da si me pozvao
da te slijedim kao što si pozvao i apostole.
Jako mi je tesko ostaviti moju obitelj,
moje prijatelj ali za tebe sam spreman da učinim sve,baš sve.
Ali gledajuć s druge strane, ipak si me i ti privukao,
a privlačiš me sa posebnom silom
budući da si uzvišeniji od svake osobe ili stvari na ovom svijetu.
Ali ipak me privlači tvoja osobnost,
darežljivost do krajnosti,
tvoja briga za nas,
nježnost tvoga srca i veličanstvenost tvog Kraljevstva.
Gospodine daj mi hrabrosti, daj mi snage.
Tvoj glas u mojoj duši
neće me prestati dozivati jasnoćom
koja ne ostavlja mjesto sumnjama;
“slijedi me“ to će biti tvoj poziv.
Slijedit ću te, Gospodine.
Slijedit ću te ma kamo ti išao i gdjegod me ti odveo.
Ići ću s tobom noseći svoj križ
i ustajući s tobom kako bi spasio svijet.
