I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.
I kada nema našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.
T. Ujević
Nije ovo poziv koji je upućen samo izabranim pojedincima, papi, svećenicima, redovnicima, redovnicama ili nekim posebnim i izvanrednim muškarcima i ženama. Svetost je zadatak, poziv i poslanje upućen svakom čovjeku, djetetu i starcu, muškarcu i ženi, bogatom i siromašnom. Već samim time što smo pozvani u život mi smo sveti, jer Bog je svet. Svi smo stvoreni na njegovu sliku, i svi smo pozvani na svetost. U svakom od nas krije se sjeme iz kojeg se treba razviti plod svetosti. Odgovorni smo za to sjeme, povjerena nam je briga za njega, dužni smo njegovati ga i hraniti kako bi moglo proklijati i rasti, dok ne uzrastemo do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4, 13). Krštenjem smo postali djeca Božja, a svojim životom to trebamo i posvjedočiti i potvrditi. Biti kršćanin znači biti Kristov. Ako smo njegova svojina, ne možemo živjeti drugačije nego životom svetosti.
Temelj svetosti jest ljubav. Biti svet znači svaki trenutak svoga života živjeti spoznaju da smo ljubljeni ljubavlju koja nadilazi sve granice, bezuvjetno i do kraja. Ljubljeni smo vječnom ljubavlju. Samo iz te spoznaje moguće je živjeti svoju svetost, moguće je ljubiti onako kako je Isus ljubio. Ljubav će nam dati snagu u nasljedovanju Isusovog primjera ljubavi prema Ocu, bližnjemu i prema neprijateljima. On nas poziva na najuzvišeniji stupanj svetosti, na potpuno savršenstvo –"Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Mt 5, 48). Pozvani smo na savršenstvo ljubavi. Koliko god ljubili, uvijek smo pozvani ljubiti više. Katkada nam se ovaj Isusov zahtjev čini preteškim i nemogućim, ali ako smo uronjeni u njegovu ljubav, ništa nam neće biti teško. Kad nekoga ljubimo, za njega smo spremni sve učiniti. Onome tko ljubi, sve postaje lako.
Biti svet nije nekakav nedostižan ideal, nemoguća misija ili san. To je stvarnost koju trebamo i možemo živjeti. Trebamo svaki dan iznova odlučiti se za svetost. Možda jučer nismo u tome uspjeli, ali danas trebamo pokušati ponovno. Biti svet ne znači biti bez grijeha. Biti svet znači unatoč svojoj slabosti i grešnosti uvijek iznova tražiti Božje lice, čeznuti za Bogom i njegovom blizinom, uzdati se u njegovu snagu i pomoć. Biti svet znači uvijek iznova ustajati, dopustiti Kristu da nam opere blatnjave i prašnjave noge i pouči nas kako da i mi svojoj braći i sestrama činimo isto. Ne bojmo se svojih slabosti, one nisu zapreka na putu k svetosti. Naprotiv, Bog računa s našim slabostima, on zna kako smo satkani. Kao i sv. Pavlu, Bog i nama govori „Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje“ (2 Kor 12, 9). Naša slabost i nemoć otvara prostor Božjoj snazi. Tek kad spoznamo i ponizno priznamo da bez Boga ne možemo učiniti ništa, otvaraju nam se vrata ka svetosti. Poput djeteta koje u svemu ovisi o svojim roditeljima, i mi trebamo ovisiti o Bogu, u svemu računati s njim, tražiti njegovu pomoć, osloniti se na njega na svakom svom koraku. „Kad sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12, 10) – mudrost je koju trebamo naučiti od sv. Pavla, ukoliko želimo napredovati na putu svetosti. Ponizno prihvatimo sebe i svoja ograničenja, nemojmo se žalostiti zbog onoga što ne možemo nego s povjerenjem i radošću hrabro hodimo za Kristom. Put svetosti jest put radosti, a ne žalosti i samosažaljenja. Sv. Pavao nas poziva „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam, radujte se! (Fil 4, 4), a prorok Nehemija nas podsjeća „Radost Gospodnja vaša je jakost!“ (Neh 8,10). I papa Franjo nas poziva da svojim životom pronosimo radost Evanđelja i govori nam „Nema svetosti u žalosti“. Doista, ne možemo živjeti i svjedočiti Radosnu vijest žalosnog srca i tmurnog lica. Pozvani smo biti radosni svjedoci Božje radosti, utjehe i milosrđa, unatoč svim kušnjama, poteškoćama i križevima.
Put svetosti jest put ljubavi, poniznosti i radosti. Ne bojmo se ići tim putem. Odvažimo se biti Kristovi, odvažimo se na ljubav, poniznost i radost. To je ono što nedostaje ovom svijetu. „Ne bojte se biti sveci novoga tisućljeća“ (sv. Ivan Pavao II).
