I. postaja - Isusa osuđuju na smrt:
O, Isuse, tko su ti zli ljudi koji te tako nepravedno osudiše na smrt? Osuđuju te kao što mi danas osuđujemo jedni druge.
Otac naš darovao nam je slobodu da u životu možemo birati, a mi svakodnevno osuđujemo druge jer nam se ne sviđa njihov izbor. Usmjeravamo ih putovima kojima ne žele ići i biramo im riječi koje smiju, ali i koje ne smiju izreći. Roditelji osuđuju svoju djecu na smrt još prije njihova rođenja. Ja osuđujem svoje bližnje prema načinu njihova odijevanja, ponašanja i govora, a jednako sam grešna kao i oni. Igramo se malih bogova, a tko smo mi da nekom sudimo? Ti si rekao: „Što učinite jednom od najmanje moje braće, meni učiniste!“ I sad, što više razmišljam, sve bolje vidim sebe među onim zlim ljudima koji te osudiše. Jasno razabirem svoj glas: „Raspni ga, raspni!“
II. postaja – Isus prima na se križ:
Promatram, Isuse, kako spremno primaš križ na svoja ramena, bez riječi, bez pogovora. Iako svima nama naš križ pokazuje put u Kraljevstvo Nebesko, ja od svojeg uporno pokušavam pobjeći. Ti si u svom križu ponio sve naše grijehe, ali ja nemam hrabrosti suočiti se s vlastitim križem, vlastitim grijesima. Uvijek pokušavam pronaći lakše putove, tražim izgovore za greške i dokazujem hrabrost na neke krive načine, ali ti znaš istinu.
Istina je Isuse, ja sam kukavica. Ponašat ću se kao da me ništa na svijetu ne plaši, kao da me nitko ne može povrijediti, ali zapravo sam samo kukavica koja nema hrabrosti suočiti se sa svojim najvećim strahom, sa samim sobom. Za svaku svoju pogrešku naći ću opravdanje zato što nemam snage priznati samoj sebi, priznati drugima da sam pogriješila. Isuse, pomozi mi da u tvojom križu pronađem snagu i strpljenje za nošenje vlastitog preko svih prepreka koje će mi život donijeti.
III. postaja – Isus pada prvi put pod križem:
Na putu do spasenja čak i ti, Isuse, posrćeš i padaš, ali ponovno se dižeš i hrabro nastavljaš dalje. I ja padam, ali svaki pad sve više me obeshrabruje. Moji koraci postaju sve nesigurniji i svaki put sve više poželim odustati. Ti padaš da bi podigao nas, ali mi sve dublje tonemo u blatu svojih grijeha. Svakodnevno tonemo u svojim manama, svojim ovisnostima, cigaretama, alkoholu i raznim opojnim sredstvima koji nas privremeno usrećuju, ali kada njihovo djelovanje prestane, shvatimo da smo potonuli još dublje. Utjehu tražimo svugdje, osim ondje gdje je stvarno možemo pronaći: u tebi. Isuse pomozi nam da ustanemo, da ne potonemo do kraja. Ti budi naša ovisnost, ti budi jedini kojem ne možemo reći ne.
IV. postaja – Isus susreće svoju svetu Majku:
Trnova kruna i udarci biča ozljeđivali su tvoje sveto tijelo, ali mislim da je tvoje srce najviše zaboljelo kada si vidio svu silnu tugu u Marijinim očima. Majčina ljubav svima nama je nezamjenjiva, zahvaljujući njoj i mi naučimo voljeti. Majka je ta koja nas je devet mjeseci nosila ispod svojeg srca, prati nas kroz naš život i osjeća naše boli i strahove. U današnjem svijetu sve više zaboravljamo važnost majčinske i očinske ljubavi. Pazeći na prava svih ostalih, zaboravili smo osnovna prava djeteta, pravo na oca i majku. U svijetu izopačenih vrijednosti zaboravljamo ono najvažnije, vrijednost obitelji. Ona je temelj naših života, našeg društva. Isuse, daj da nam jednog dana, u izgradnji vlastitih obitelji, uzor bude Sveta Obitelj. Daruj nam dovoljno razumijevanja za svakoga, ali ne dopusti da ikad zaboravimo one prave kršćanske vrijednosti.
V. postaja – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ:
Razmišljam, Isuse, zar je nekoga trebalo nagovarati da ti pomogne nositi tvoj križ? Gdje su sad svi tvoji učenici, svi bolesni koje si ozdravio? Nema ih. Nema ni mene za koju si umro. Bježim od pomaganja. Nisam spremna pomoći svojim bližnjima, svojim prijateljima u svakodnevici, a kako ću onda biti spremna pomoći tebi koji nosiš križ teži od svih. Napuštam prijatelje kada sam im najpotrebnija. Uvijek gledam što ću učiniti da meni bude dobro pa čak i ako to znači da ću nekog povrijediti. Nisam spremna podmetnuti svoja leđa da bih zaštitila drugoga, ali ti si bio. Podmetnuo si sebe da bi sve nas spasio od smrti vječne. Daj nam da u Šimunu pronađemo uzor kako trebamo pomoći bližnjemu u nošenju njegova križa te tako pomognemo i tebi u zajedničkoj borbo protiv zla.
VI. postaja – Veronika pruža Isusu rubac:
Isuse, stid me je pogledati u odraz tvoga lica koje si poklonio Veroniki. Stid me je jer znam da sam ja uzrok tolikog umora i bola na tvom licu. Svaki trn na kruni jedan je od mojih grijeha, jedna moja požudan misao, jedna pogrdna riječ. Sve te kapi krvi i znoja prolivene su radi mene, ali ja i dalje ne činim ništa da bih se popravila. Tek sad shvaćam koliko te iz dana u dan povrjeđujem. Na tvojoj kruni stvaram sve više trnja. Oprosti mi, Isuse. Dopusti da ove moje suze oplaču sve moje grijehe da bih te jednog dana mogla pogledati u oči i pri tom ne osjećati sram već neizmjernu sreću.
VII. postaja – Isus pada drugi put pod križem:
I drugi put padaš, ali neprijatelj nema milosti. Udarci biče postaju sve jači i mnogi bi bili sretni da više nikako ne ustaneš. Padam i ja, i moji neprijatelji raduju se mojim padovima, ali ne znaju da si ti na strani potlačenih. U današnjem svijetu padaju mnogi pod udarcima pojedinaca koji sebe smatraju vladarima naroda. Ti ljudi su u želji za vlašću, želji da upravljaju drugim, izgubili sami sebe. Daju sebi za pravo igrati se s tuđim životima.Udaraju narod bičem gladi, nezaposlenosti i beznađa. Njihova srca su nezasitna i uvijek žele još. Međusobno se nadmeću i pozivaju na ratove koji će njima donijeti korist, a narodu još veći očaj. Isuse, ti koji si na strani slabijih, potlačenih i pravednih, pomozi svom narodu da se podigne iz pepela. Zaštiti ga i vrati mu nadu. Ti budi jedini pred kojim ćemo pasti na koljena.
VIII. postaja – Isus tješi jeruzalemske žene:
Ženama koje su te sažalijevale, ti si rekao da oplaču grijehe svoje. Danas pozivaš i nas da činimo isto. Ne možemo očekivati od drugih da nam se ispričaju za nešto što su nam učinili, ako mi to ne učinimo prvi. Želimo da ovaj svijet bude bolje i ljepše mjesto, ali to ćemo postići samo ako krenemo od sebe. Ja sam ta koja mora biti bolja, koja treba biti trag tvojeg svjetla, a ne širiti tamu. Samo ako počnem od sebe, mogu nešto promijeniti. Zato Isuse, molim te, vodi me na putu osobne promjene. Osvijesti me da ako ja nešto ne učinim, neće nitko. Ako ja ne budem pomogla bližnjima, tko će? Ako ne budem ljubila tebe, tko će? Od mene sve počinje. Ja moram biti trag dobrote da bi ovaj svijet stvarno bio bolji. U mom srcu mora biti mir, da bi jednog dana mir mogao zavladati u svijetu. Isuse, daruj nam taj mir.
IX. postaja – Isus pada treću put pod križem:
Sad već sasvim izmoren, padaš i treći put. Ovaj pad najteži je dosad jer si najbliže kraju.
Tako i svaka kušnja u mom životu, svaki put je sve teža i teža. Ali svaka od njih, jedna je stepenica u nebo. Iako pomislim da više nemam snage boriti se, znam da mi Otac neće poslati ništa što ne mogu nadići. On zna koliko sam jaka, bolje nego što sam ja svjesna vlastite snage. Bog ne dopušta da patim bez razloga. On želi čuti moj glas, moje molitve, a što su kušnje teže sve sam mu bliže. Isuse, daj da u tvom križu pronađem ohrabrenje i odmor kada mi je najpotrebnije, da pronađem utjehu za sebe i blagu riječ koju ću pokloniti drugima. Neka nas naši križevi potaknu na bliskost, da pomognemo jedni drugima, ohrabrimo i zajedno dođemo pred tebe.
X. postaja – Isusa svlače:
Rekao si da ne brinemo što ćemo jesti ili u što ćemo se obući jer naš Otac zna što nam je potrebno. Da bi nam to dokazao, ti si morao biti izvrgnut ruglu. Stajao si gol pred neprijateljima da bi mogao odjenuti nas u haljine čistoće, haljine raja. Izgleda da to nije bilo dovoljno, nama je materijalno još uvijek važnije od duhovnog. Sreću tražimo svugdje, osim ondje gdje je stvarno možemo naći. Tražimo je u novcu, mobitelima, odjeći, autima, kupujemo jedni druge bezvrijednim poklonima i spremni smo prodati čak i sebe za novac. Isuse, pomozi nam da shvatimo da je sreća jedino u tebi. Neka nam u podsvijesti uvijek budu tvoje riječi: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“
XI. i XII. postaja – Isusa pribijaju na križ i Isus umire na križu:
„Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio!“ rekao si umirući na križu. Tvoje riječi ponavljam i ja danas. Zašto Bože? Zašto sam ovdje? Zašto nemam sve što poželim? Zašto sam to što jesam? Zašto je meni ovako teško dok ostali uživaju? Oh, koliko sam slijepa, kolika je moja pohlepa…Toliko je razloga da budem sretna, ali meni nikad nije dosta. Zdrava sam, okružena sam ljudima koje volim i najvažnije od svega, moj Bog me voli. To je najljepša spoznaja do koje čovjek može doći, spoznaja da smo voljeni od strane jednog toliko uzvišenog bića. Moj Bog poslao je svog Sina na zemlju radi mene. Nitko nikad nije trpio tolike boli radi drugoga, ali ti Isuse jesi, radi mene, radi nas. Daj da budem svjesna tvoje ljubavi kroz cijeli život jer tek tad nestat će moja pohlepa i moći ću biti sretna.
XIII. i XIV. postaja – Isusa skidaju s križa i Isusa polažu u grob:
Kada si umro, s tobom je umrla i nada za sve nas. Na tri dana zavladala je tišina i tama, ali treći dan uskrsnuo si i ponovno se rodila nada, svijet je obasjala svjetlost. Cijeli ovaj križni put dobio je svoj smisao. Sva patnja i boli nisu bile bezrazložne, one su nam donijele spasenje. Isuse, pomozi mi da i ja svojim djelima, zaslužim provesti vječnost s tobom. Sada znam da će sve boli biti izbrisane neizmjernom Božjom ljubavlju. Jednog dana sva moja djela će doći na naplatu. Ova korizma, ovaj Uskrs neka budu početak drugačijeg života. Odlučila sam, od ovog trena trudit ću se svoj život ispuniti žrtvom i dobrim djelima da bi se jednog dana moja duša mogla radovati Božjoj blizini. Sada znam da me zlo ne može nadjačati jer je moj Spasitelj uvijek tu da mi pomogne nositi križ i usmjeri moje korake na pravi put. Isuse, hvala ti!
Lidija Đikić - Frama Uskoplje
