Korizmeno vrijeme je vrijeme kada nas Crkva poziva na post, na obraćenje i djela ljubavi. Pjevaju se pokorničke pjesme u crkvi, čitamo o Isusovoj muci i smrti, postimo, osjećamo bol i patnju koju je Isus podnio zbog nas. Kako mu zahvaliti što je trpio i umro za nas? Prilika nam se pruža i ove godine, prilika za odricanje zbog Krista.
Korizmu započinjem razmišljanjem o tome kako sam bez Boga samo prah, kako sam bez Boga ništa (”Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se pretvoriti u prah”). Bog, koji me stvorio i koji me ljubi pretvara mene, prah u neraspadivog čovjeka, u čovjeka koji ima besmrtnu dušu i tijelo. Želim mu zahvaliti što me otkupio, što mi je darovao život. Želim trpjeti jer je i On trpio. Želim se odreći loših navika, želim postati novi čovjek!
Crkva nas poziva na odricanje od grijeha, a ne samo na odricanje od omiljenog jela, cigareta, alkohola, ili nekih drugih poroka kojih se većina ljudi odriče. Što je uistinu Korizma za mene i za sve nas? 40 dana u kojima ne jedem čokoladu, a da pri tom sudim svog susjeda? 40 dana kada ne pijem i ne pušim, a nakon toga odem van i sve nadoknadim? Jedući najskuplju ribu i tračam bližnjega svoga? Ne radimo karikaturu od posta, odricajući se nekih sitnica, a živeći dalje u mržnji, neslozi, bludu, oholosti, zavisti, neumjerenosti, škrtosti! Korizmeno vrijeme je vrijeme u kojem hodimo s Kristom kako bi bili slični njemu. Kao što je svet Onaj koji nas pozva i mi trebamo biti sveti u Njemu.
Odricanjem od nekih materijalnih stvari uštedjet ću novac, koji ću zatim dati siromašnima; neću ići svaki dan na kavu i odvojit ću taj novac za ljude u potrebi. Smisao odricanja nije da patim, gladujem i trpim, nego da se kroz to vrijeme bogatim pomažući drugima. Korizmeno vrijeme je vrijeme u kojem krotimo svoje tijelo, ali vrijeme u kojem moramo hraniti svoju dušu odricanjem vremena koje provodimo nekvalitetno (gledajući TV, provodeći na facebook-u, pretraživajući internet…) i umjesto toga svoje slobodno vrijeme provesti čitajući riječ Božju, svakodnevno odlazeći na Sv. misu, moleći krunicu, slušajući duhovnu glazbu. Odricanjem bolje upoznajemo sebe jer shvaćamo da bez svega toga ipak možemo ako imamo povjerenja u Boga i njegovo vodstvo nad našim životima. Postajemo osjetljiviji i po pitanju bližnjih. Postajemo osobe kojima je Gospodin dao braću, a u bližnjima vidimo Krista, a ne dosadne osobe koje nas samo iskorištavaju i gnjave. Odričemo se svojih grijeha jer smo pozvani na svetost. Imamo mnogo mogućnosti, potrebna je samo dobra volja i ustrajnost. Gospodin će nam dati snagu! Sjetimo se Isusovih riječi: ”Zato kada daješ, ne trubi pred sobom, kako to čine licemjeri u sinagogama i ulicama da ih slave ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. Kad ti daješ milostinju, nek ti ne zna ljevica što ti čini desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj koji vidi u tajnosti, nagradit će te otvoreno”. Nitko ne mora znati čega smo se odrekli. Onima koji prožive Korizmu s Gospodinom, koji je sama nježnost i milosrđe, sigurno se ne trebaju bojati, nego hrabro koračati sigurnim korakom, ne samo tih 40 dana nego i svih 365 dana u godini.
Anela Marković
