Moje drago dijete!
Moj je cijeli život s Gospodinom i u Gospodinu. Moj svaki dah i korak, svaka misao i želja, svako djelo, Božji je blagoslov i dar. Sve proživljene godine, svaki dan i svi dani koji su preda mnom ispunjeni su djelotvornom vjerom, nadom i ljubavi. Zahvaljujem Bogu što mi život bijaše i jest Pjesma brata Sunca. U vremenu kiše i suše, i kada braća oblaci bijahu samo posjetitelji brata Neba, molitve i rad ispunjavahu moje biće. Molitva mi bijaše, ostaje i jest razgovor s Bogom, a rad način, poziv, poslanje i odmor mog života. U molitvama, poslovima i odmoru, pored obitelji, Isus, Marija, Franjo i anđeli su moji suputnici, prijatelji, dio mene i dio sam njih, zajedno smo svjedoci Božje ljubavi među braćom ljudima.
Moje dobro dijete!
Život je oduvijek lijep i težak, uvijek blagoslovljen. Ljudi se oduvijek dijele na dobre i manje dobre. Traži u ljudima dobro, živi pošteno, budi iskren i skroman, vrijedan, odgovoran.
Biraj umijeće malih koraka. Budi graditelj dobra i širitelj mira. Jednom kada dođe zlatna jesen, kao meni, a prebrzo će doći, da budeš ponosan na sebe što si umnožio i umnažaš darovane talente kojima te Bog blagoslivlja da njima obogaćuješ Boga, brata čovjeka i svoju malenkost. U radosti i boli, uvijek i svuda, Gospodin te nosi u svom srcu i zagrljaju: s Njim gradi kuću na stijeni – dobri ljudi i čvrsta kuća vode u Očev Dom.
Moje milo djetinjstvo, moja lijepa mladosti!
Priča ti i piše osoba čija se modra rijeka ulijeva u Ocean Vječnosti. Bijahu oseke i plime, duboki kanjoni i cvjetna polja, sestre šume i braća goleti, sjetve i žetve oskudne i plodne. Čekaju te i zovu divni i divlji krajobrazi, misli i koraci cestama i bespućima svijeta, trenutci vječnosti i vječnost trenutka, ispiti čovječnosti. Moja proljeća i ljeta bijahu kao i tvoja: prepuna snova i želja, planova, uspjeha i padova. Volio sam i volim kao što i ti voliš majku prirodu, sestru poeziju, brata čovjeka i sva Božja stvorenja. Znam kao i ti, i možda malo više, što znači i kako je ljubiti i biti ljubljen. Kao vječni zaljubljenik – sv. Franjo Asiški i ti – Božji, Franjin i moj miljeniče, zaljubljen sam i ljubim Ljubav koja ljubi i želi biti ljubljena u svakom i svima. Otvori se Ljubavi koja je vječna i uvijek pronađe put do Radosti i Sreće. Zahvaljujem Ljubavi na blagoslovu darivanja Mira i Dobra!
Proljeće moje jeseni, ljeto moje zime!
Ruku pod ruku i s rukom u ruci idu smijeh i suze, sastanci i rastanci, rađanje i umiranje, pobjede i porazi, hladnoća i toplina, studen i vatra. Grije me sjaj u vašim očima, nada i vjera u vašem srcu i duši, miris i ljepota vaših cvjetova: divni ste cvjetnjak u Božjem vrtu. U mom i mnogim životima bijaše zvjezdanih dana i sunčanih noći, tame i sumnje ispunjene olujnim valovima patnje koja pročišćava. U vječnosti prejake boli sa mnom uvijek bijaše Gospodin, boljelo ga je i boli više nego mene, čuvao me i čuva kao zjenicu oka. U Njegovom sam naručju zaštićen i siguran po trnju i cvijeću, kamenu i pijesku, pustinjama i oazama ići na putu u Nebo. Njegova je radost i tuga veća od naše: Bog nas uvijek ljubi više i jače nego mi Njega. Život proljeća i ljeta, jeseni i zime nosi pečate Božje ljubavi. Širimo krugove dobrote.
Moja sestrice zvijezdo, moj brate mjeseče!
Budi što jesi: svjetlo od Svjetlosti! U obitelji i bratstvu, školi i društvu, odmoru i radu, obvezama i zabavama, u svim susretima, u svakom vremenu, na svakom mjestu i sa svim osobama budi svjedok Božje ljubavi: Isusova i Franjina kći i sestra, Isusov i Franjin sin i brat – ljubljeno Božje dijete koje svakom bratu čovjeku svjedoči da njega i sve nas dobri Bog i Otac nebeski neizmjerno ljubi i voli. Kao Gospodin i Asiški siromah ostavljajmo tragove ljubavi.
Moje dobre osobe, moji dragi prijatelji!
Život je Pjesma brata Sunca!
Život je najveći Božji blagoslov, dar!
Čuvajmo, štitimo i ljubimo braću život i ljude!
Zahvaljujmo Bogu što nam dariva milost živjeti s Gospodinom!
Ljerka Mikić, OFS
