Citat tjedna

„Tada im svima reče: Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne sebe i svaki dan uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

 

Luka 9, 23

Pripravna molitva:

            Svaka je osoba Božji blagoslov, dar. Poseban je Božji blagoslov, dar Isus – Božji Sin i naš Spasitelj i Otkupitelj, supatnik i suputnik na Putu Istine i Života. Zajedno s Njim cvjetnim pustinjama idemo u Očev Dom. Gospodin s nama putuje iz vječnosti u Vječnost.

            Prva postaja: Isus osuđen na smrt

            Pozvan sam na i u život, a osuđuju me na smrt. Bez krivnje sam kriv. Slušam i gledam ljude koji me optužuju. Ostajem bez riječi. Molim u Tišini za njih i sebe, za tebe, brate čovječe. Često svojim životom sebe, mene i druge osuđuješ na umiranje. A pozvan si i poslan živjeti život u Punini, biti dobra osoba. Znaš li da sudeći biraš smrt: zašto? Molim te: biraj život!

            Gospodine! Moji su grijesi moja krivnja i moj izbor kojima osuđujem sebe, Tebe i braću ljude. Zahvaljujući meni živimo u stalnom mučnom umiranju koje uništava korijen života koji se želi obnavljati novim životom.

            Isuse! Uči me nikoga ne osuđivati i primati osudu kao Ti, moj najbolji Prijatelju!

            Druga postaja: Isus prima na se križ

            Primiti osudu znači ponijeti križ. Svaka je osuda i svaki križ težak. Bolna je nepravedna osuda i nepravedan križ, bolne su patnje ljudi. U mom su križu stradanja nedužnih, slabih, moćnih i jakih koji čine zlo, i molitva za obraćenje grešnika. Primam težak križ koji je blagoslov i spas za svakog čovjeka i cijeli svijet. 

            Gospodine! Križ koji primaš na sebe su grijesi koje činimo zaboravljajući kako je dobro i lijepo živjeti u Slobodi. Zarobljenici smo svojih slabosti. Križ koji nosim su moji grijesi, moja slabost. Hvala Ti što sam jedan od svih čijoj čovječnosti vraćaš ljudskost i ljepotu činjenja dobra.

            Isuse! Molim Te da strpljivo primam križ znajući da si sa mnom, moj vjerni Suputniče!

            Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

            Teret pritišće i pod njim se pada. Duša u molitvi, brat „magarac“ umoran, cesta duga i strma, bešćutni ljudi, smijeh i poruge. Patim. Šutim. Ustajem. Oblijeva me krv i znoj. Slab sam i jak. U Ljubavi je moja jakost. Samo Ljubav kida okove grijeha i plete vijence Slobode. Molim Oca da svako dijete živi u Slobodi.

            Gospodine! Ti prvi put padaš zbog mene, zbog nas. Svog se prvog pada ne sjećam ili pokušavam zaboraviti. Ne mogu zaboraviti da u tom padu bijaše sa mnom u patnji, boli i ustajanju na nove korake na putu života koji je trnovit i cvjetan. Moje poraze pretvaraš u pobjede Božje ljubavi.

            Isuse! Hvala Ti što si pružamo ruke da ustanemo i krenemo dalje ispočetka!

            Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

            Koraci prema naprijed, križ na leđima. Vojnici, svjetina. Susret s Majkom. Neizrecivo. neopisivo. Gledamo se – kratko i dugo. Osjećamo i znamo da je moj i njen križ Očeva volja za spas svakog čovjeka i svih ljudi. Nitko dijete ne ljubi i voli kao Mama i Tata. Moji Mama i Tata me blagoslivljaju i darivaju snagu da zajedno s Njima spasim svoju sestru i svog brata, svako Njihovo ljubljeno dijete. U našem susretu pored patnje i boli blista Ljubav koja nas ljubi i želi biti ljubljena. Brate i prijatelju! Majka i ja te molimo: ljubi Ljubav!

            Gospodine! Tvoj i moj susret s Majkom. Naše Majke – naše Mame. Njihova smo radost, ponos, bol: njih boli kada i nas boli, s nama umnažaju sreću, nadu, jačaju vjeru. Zaštitnice su i suputnice, njihova je molitva naš spas i sreća, njihova suza naš uspjeh i poraz. S nama i zbog nas ljube Ljubav koja ih krijepi i hrabri na putu sebedarja.

            Isuse! Zahvaljujem Ti na Majci i Mami i molim Te da je ljubim kao Ti, moj mili Brate!

            Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

            Mnogi uživaju u mojoj patnji. Pomagao sam svima, rijetki pomažu meni. Fizičke snage sve manje, izmučen, duša hrabra i žalosna. Jedan stranac – Šimun Cirenac pomaže mi nositi križ, dragovoljno ili prisilno, nije bitno, ne uzmiče ispod nametnutog tereta. Jedan pogled, dodir i postajemo prijatelji zauvijek. Osjećam sreću, olakšanje, ćutim Šimunovu bliskost i blizinu, zahvalnost što mi može pomoći, što primam darovanu pomoć i što ostajemo na istom putu. Čovječe! Budi Šimun Cirenac sebi, meni i bratu čovjeku.

            Gospodine! Oprosti što često sebi i drugima otežavam život i ne prihvaćam ispruženu ruku pomoći: nisam Šimun Cirenac niti želim Šimuna Cirenca. Iako umoran, umišljenost me i tvrdoglavost vode krivim stazama. Tako mojim pustinjama ostaju brda grijeha i patnje, a samo trebam otvoriti srce, prihvatiti i darivati pomoć: Ljubav!

            Isuse! Hvala Ti što zajedno nosimo križ! Molim Te da sam čovjeku i da je čovjek meni Šimun Cirenac.

            Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac  

            Ljudi su jaki u svojoj slabosti, u mučenju i preziru drugih. Ima jakih i hrabrih osoba u činjenju dobra, pomaganju potrebnima. Kada bijah iscrpljen, klonuo kao cvijet, prilazi mi Veronika – hrabra žena koja mi dariva rubac. Među osobama koje čine loše Veronika se ne boji prići i pružiti mi rubac da obrišem krvavo lice. Njeno tužno lice blista od zahvalnosti što može pomoći. Na njenom je licu njeno srce puno sućuti. Osjećam divljenje prema ženi koja sluša glas Ljubavi koji je hrabri činiti dobro. Put dobra je put patnje koja vodi ka Sreći. Darivam Veroniki sliku svog lica u koju je utisnuta Božja ljubav i patnja: Bog pati s nama i zbog nas.

            Gospodine! Divim se hrabrosti, a često nisam hrabar. Nekad Tvoje poticaje i Tvoja djela ne želim čuti i vidjeti. Kada bol stisne i magle se spuste, u praznini doma i krhkosti radosti vidim kako mi pružaš ruke kao Veronika Tebi rubac i osjećam sigurnost i mir iako i nadalje pušu jaki vjetri valovima moje rijeke.

            Isuse! Molim Te da me hrabrost Veronike potiče na hrabrost i spremnost prihvaćanja i činjenja dobra! 

           

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

            Korak po korak i drugi pad. Novi poraz, veći prezir, jača bol, križ sve teži. Znam da mnogo znaš o padovima, brate čovječe. Križ pritisne na zemlju i ne da ustati. Rođena majka i majka zemlja pate s nama, sestra zemlja pruža izmučenom bratu zagrljaj utjehe, Otac nebeski sve snaži i podiže za putovanje naprijed, nije došlo vrijeme sestrice smrti. Pročišćenje od grijeha je dugo i bolno, grijesi svijeta u mojoj nevinosti postaju prah. Ustajem iz praha da čovjek bude Čovjek.

            Gospodine! Tražim opravdanja za poraze i propuste, padove i djela, i sve dublje padam u obmanama sebe i drugih. Želim jakost koje nemam. Trebam i molim pomoć, osjećam Tvoju blizinu koja mi govori da smo zajedno u svim trenutcima života i da je svaki moj pad prilika da Ti budem blizu kao Ti meni

            Isuse! Zahvaljujem Ti za padove i ustajanja pod težinom križa!

            Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

            Bol prejaka, patnja prevelika. Muškarci se možda još uvijek raduju, ali žene plaču, žao im je što patim, jer patim i za njih. Bole me svi grijesi i njihove suze. Žene su često nevino osuđene i mučene kao i ja, njihovi su križevi teški kao i moj, njihov život ugrožen kao i moj, žene žive u svijetu u kojemu je na cijeni moć i vlast, a ugroženi brak, obitelj i majčinstvo. S njima dijelim bol i umnažam vjeru i nadu da Ljubav oprašta i liječi darivajući Život.

            Gospodine! Daruj mi suze i utjehu jeruzalemskih žena. Trebam duboko promišljanje, kajanje i molitvu za oprost. Ne želim biti na strani osoba koje se raduju Tvojoj i bilo čijoj patnji. Želim tješiti i biti utješen, darivati i biti darivan utjehom.

            Isuse! Hvala Ti što s Tobom tješim i što me zajedno s Tobom tješe.

            Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

            Ljudi neprestano padaju. Ovo je moj treći, najteži pad. Križ oduzima dah, sva težina grijeha na mojim leđima. Svima se čini da ne mogu dalje, da je ovaj pad moj kraj. Podiže me Očeva ljubav i snaga, molitve Majke i dobrih osoba, želja i poslanje da križ uznesem na vrh – na Golgotu. Nema predaje. Ustajem i idem darovanom Ljubavlju spasiti svijet. Prate me braća ljudi.

            Gospodine! Među braćom sam koja Te prate, padaju i ustaju, stradavaju i s Tvojom pomoći ne odustaju od nošenja križa. Križevi su teški, ljudi bezdušni. Hvala Ti što si milostiv i dobar, shvaćaš i prihvaćaš darivajući priliku za novi početak gdje se, ljudski gledano, čini da je kraj.

            Isuse! Hvala Ti što me podižeš iz svakoga pada!

            Deseta postaja: Isusa svlače

            Krvnicima je malo moje patnje, žele me potpuno poniziti ne znajući da ponižavaju sebe. Istina se može mučiti, ali ne može biti ponižena. Svlače moje izmučeno tijelo u koje je urezano drvo križa. Otac me pokriva svojom Ljubavlju. Krvoločni i zbunjeni ljudi sklanjaju pogled, a rijeke Majčinih suza i moje krvi blagoslivljaju napaćenu zemlju željnu mira. Grijesi ostavljaju pustoš, Ljubav obnavlja Život.

            Gospodine! Svojim životom svlačim Tebe, sebe i sve ljude. Moja sebičnost, okrutnost, licemjerstvo, ostavlja posljedice i tragove koji se teško brišu. Hvala Ti što svojom nedužnošću  liječiš naše rane i duše, vraćaš nam čista srca!

            Isuse! Blagoslovljeno je biti odjenut Tvojom haljinom čistoće.

            Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

            Križ i ja – srasli jedan s drugim. Nosimo jedan drugoga do Pobjede. Srasti čovječe sa svojim blagoslovljenim križem – zajedno ste suputnici i supatnici u muci na cesti spasenja. Dopusti križu da te obogati svojom ljubavlju, a ti svojom čovječnošću oplemeni križ. Kada si pribijen na križ raširene su ti ruke za zagrljaj. Privini k sebi u naručje brata čovjeka. Neka bol i samoću ispuni radost zajedništva u patnji i nadi koja ne umire.

            Gospodine! Zbog mene si pribijen na križ, moji su grijesi Tvoji čavli, Tvoja ljubav moje pouzdanje. Bez Tvoje pomoći ne mogu podnijeti nikakvu bol, s Tobom mogu nositi sve križeve svijeta i biti pribijen na njih. Ti si moja snaga.

            Isuse! Oprosti što si zbog mene pribijen na križ. Hvala Ti na blagoslovu križa.

            Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

            Umirem. Dok me sestrica smrt prima u svoj zagrljaj molim za svakoga i sve. Molim Oca da oprosti svima, jer ne znaju što čine. Još su slijepi. Jednom će vidjeti i povjerovati, imati vjeru i povjerenje u Ljubav. Prijatelju! Zahvaljujem i molim za tebe! Želim da Te moja muka i smrt hrabri i potakne na novi život, da tvoja vjera pomiče brda. S tobom sam u svakom trenu i dahu. Umrijeti s križem i na križu je umrijeti grijehu. Zato su sestrica smrt i brat križ blagoslovljeni darovima novog Života.

            Gospodine! Težak je križ, teška je smrt: često ih se bojim. Strah me ljudi i sebe. Hvala Ti što se, pored sve svoje grešnosti, ne bojim Tebe. Hvala na milosti da Ti budem suputnik na Putu križa, Tvoja me patnja preobražava, Tvoja ljubav i bol liječe, Tvoja me molitva uči moliti: Oče! Molim Te oprosti i hvala!

            Isuse! Molim Te da svaki čovjek, i moja malenkost, kao i Ti, umremo u Božjoj milosti!

            Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

            Svojom mukom i smrću sam uzdignuo križ s kojeg me skidaju i stavljaju u krilo moje Majke Marije koju ti darivam za Majku, brate moj! Prevelika je Majčina bol, preteška tuga i najjača, najčvršća Majčina vjera. Majka osjeća i zna da ovo nije i ne može biti kraj; poslije noći dolazi Jutro, novi Susret, iako se naši susreti nikad ne prekidaju: naša su srca povezana Ljubavlju! Molim te, brate! Budi Majci dobar sin. Moja i tvoja je Majka najbolja Mama!

            Gospodine! Zajedno s Tobom i nas ljude skidaju s križa. Tužno je što čovjek čovjeka osuđuje na smrt i pribija na križ, a mučenja, smrti i križevi različiti, mnogi i uvijek preteški. Božja i Majčina ljubav nas skidaju s križa darivajući nam mir duše i tijela, Tišinu koja odmara.

Isuse! Hvala Ti na križu i Majci! Majko! Hvala Ti što si Mama!

            Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

            U zagrljaju sam majke zemlje koja je blagoslovljena mojim životom, mojom mukom i smrću, i koja mi dariva mir i tišinu čekajući moje Uskrsnuće. Brat je grob početak novog Života, sestrica smrt je kraj starog, a brat čovjek blagoslovljen Ljubavlju prelazi iz starog u novi Život. Novi je život živjeti u Božjoj milosti po Božjoj volji: biti dobar čovjek!

            Gospodine! Hvala Ti što bijaše u grobu da se ne bojim groba jer znam da si sa mnom uvijek i svuda, da sam Tvoje milje. Uči me ljubiti i biti svjestan Ljubavi, blagoslovu križa i sebedarju. Daj mi vidjeti da Svjetlo obasjava tamu groba i pjesma anđela grobnu tišinu.

            Isuse! Molim Te da sam svjedok Božje ljubavi među ljudima!

            Završna molitva:

            Čovječe! Hvala Ti što smo zajedno na putu križa koji je put Nade koja vodi u Nebo. Sretan sam što dijeleći umnažamo blagoslov darivanja života Životu: ti i ja zajedno u rađanju, muci, smrti i Uskrsnuću – radujem se našem Uskrsu!

            Gospodine Isuse Kriste! Hvala Ti što si Božji blagoslov i dar, Spasitelj i Otkupitelj! Ljubav! Zahvaljujem i molim da svaki čovjek s Tobom i u Tebi živi i doživi Uskrs!

            Isuse! Volim Te i ljubim! Blagoslivljajući zahvaljujem što je moj život u Tvome Životu – u Vječnosti – u Uskrsnuću!

                                                          Ljerka Mikić, OFS

cross 1772560 1920

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo