Gospodine Bože!
Pitam se što Ti govorim ovdje i sada i što ću reći jednoga dana, a taj je dan blizu i daleko, ne znam mu vrijeme, mjesto i čas, samo osjećam i znam da je svakim dahom i trenom sve bliže i bliže, i da trebam biti spreman na put u Očev Dom. Do trenutka kada me sestrica smrt odvede u zagrljaj brata Života, molim Te, dobri Bože, da od Tebe darovani život i vrijeme darivam Tebi na slavu i čast, braći ljudima i sebi na spas. Ne daj mi zaboraviti da se na zemlji odlučujem za Nebo i da zemlja treba biti predvorje Raja. Zahvaljujući nama, Tvojoj uvijek ljubljenoj i često neposlušnoj djeci, nije. Naše riječi, misli, djela i propusti grade i ruše mostove i zidove od srca do srca, od Tebe do nas. Tako malo i puno treba za sreću, radost, mir. Treba srce otvoreno i spremno prihvatiti Tvoju ljubav i milost, hrabrost za prvi korak i umijeće malih koraka, više Tebe nego mene u životu mom i životima braće ljudi.
Vječni Bože!
Znaš moju malenost, nesigurnost, dobru volju, nedoumice, odlučnost, moje grijehe, kajanje i molitve za oprost upućene Tebi, bratu čovjeku i sebi, moju tišinu i radost da Ti mogu jednako zahvaljivati i blagoslivljati Te u uspjesima i porazima, padovima i ustajanjima, pjesmi i plaču, osamljenostima i čekanjima, tami i svjetlu, u svakoj kapi krvi i mislima koje hrle k Tebi, moja vječna Ljubavi. Misli kao lahor i vihor, cvijet, leptir, kamen i rosa padaju na dlan koji je zahvaljujući Tvojoj milosti pun ili našoj oholosti prazan, zgrčen ili ispružen u svojoj sebičnosti ili dobrohotnosti koja putuje s nama u kuću Mira.
Kada u pratnji Isusa, Marije i Josipa krenemo stazom Svjetlosti nosimo dobra djela i dušu obasjanu Svjetlom. Na našim će zemaljskim počivalištima kao što sada na grobovima naših milih i dragih, i svih preminulih, bdjeti s Majkom i anđelima Uskrsli Gospodin s ožiljcima sv. Rana i jačati nas u vjeri, nadi i ljubavi spajajući obale modre rijeke koja se ulijeva u more Božjeg milosrđa. Gospodin nam životom zbori da je u blagoslovu Božjeg Imena i sv. Križa naš život, smrt i Uskrsnuće, da smrti nema: smrt je samo prijelaz iz vječnosti u Vječnost i da sestrica smrt zajedno s nama – braćom ljudima s vjerom radosno kliče: dobro mi došao brate, vječni Živote koji me vodiš u Očev i Majčin zagrljaj – u Raj! A dotle smo hodočasnici zemlje u djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi koji grade Božje kraljevstvo u životima, dušama i srcima braće ljudi i svijeta, i u samima sebi, kao naša preminula braća i sestre koji su sada građani Neba i radosno gledaju Gospodina Oči u oči.
Za susret s Gospodinom Oči u oči treba biti dobra osoba, živjeti po Božjoj volji: ljubiti Gospodina Boga i braću ljude. Vjerujemo da naši pokojni bijahu i jesu svjedoci Božje ljubavi među ljudima, zato su svijeće koje se ne gase, pored anđela čuvara naši su dobri anđeli koji mole s nama i za nas zahvaljujući Gospodinu za blagoslov darivanja života Životu. Na grobu svojih roditelja posebno osjećam bliskost i blizinu Neba i zemlje, Božje i njihove zagrljaje, cjelove, riječi, Mir u vjeri i Nadi, Ljubav koja ljubi i želi biti ljubljena i koju ljubim svim svojim bićem. I kad je teško, uvijek je blagoslovljeno, lijepo i lako jer je sa mnom i sa svima nama dobri, vječni i vjerni Bog koji ispunjava svoja obećanja.
Sveti Bože!
Molim Te da ispunjavam Tvoje i svoje želje: budem dobar čovjek. Ako i kada prekršim zavjete i obećanja, molim Te, oprosti mi, sjeti se da sam pepeo i prah, brat list nošen bratom vjetrom, sebi tajna i teret, s Tobom jak u svojoj slabosti, neprocjenjivo Ti bitan i vrijedan, Tvoje milje. Želim uvijek i svuda s bratom Franjom, sa suputnicima suznom dolinom i Svima svetima klicati Pohvale Tebi, Trojedini Svemogući Bože, Kralju Neba i zemlje, milosrdni Spasitelju i Otkupitelju, najveće Dobro, naša vječna Ljubavi! S Tobom je i u Tebi naša Sigurnost.
Svevišnji Gospodine, dobri Oče nebeski!
Zahvaljujem što s braćom neprestano kličem, i molim kada dođe posljednji ovozemni čas u društvu Odabranih s vjerom, nadom i ljubavlju radosno kličemo: Bog moj i sve moje!
Ljerka Mikić, OFS
