Odrasla sam u kršćanskoj obitelji. Roditelji su sestre i mene vodili redovno nedjeljom na svete mise. To nas je ispunjavalo na neki poseban način koji ni nama samima nije bio poznat. Jednostavno smo voljeli boraviti u crkvi jer to nam je drugi dom. Išla sam i na pjevanje i razne druge aktivnosti u crkvi. Časne sestre koje bi dolazile na službu u našu župu često bi me znale zvati njihovom "desnom" i "lijevom" rukom. Nisam to radila kako bi ih zadivila, nego zbog mene same. Prijalo mi je druženje s Isusom na što više načina – koji je uvijek uz mene i nikada me nije ostavio. Čak i kada su me drugi izdali i napustili, On je uvijek bio tu, jedini iskreni i pravi prijatelj.
Kako je vrijeme prolazilo i broj svjećica na rođendanskoj torti se povećavao, tako sam se i ja mijenjala. I dalje sam išla u crkvu i bila aktivna u župi, ali nešto se promijenilo u meni. Nisam osjećala onu "vatru duhovnosti" ili kako bi ljudi često znali reći "ispunjenost". Bila sam prazna i često usamljena. Imala sam prijatelje i obitelj kao i prije, ali nisam imala tu ispunjenost. To me žalostilo jer me to uvijek činilo jačom i davalo mi snagu u životnim padovima i preprekama. Iz dana u dan sam sve više molila Boga u nadi da ću osjetiti bar dio te ispunjenosti... Tražila sam od Boga odgovore na razna pitanja, ali ih nisam dobila.. Barem ja tako mislim. Dani su prolazili, nedjelja za nedjeljom... No, jedna nedjelja će mi zauvijek ostati u sjećanju. Otišla sam na svetu misu i na kraju kad je svećenik počeo s župnim obavijestima, misleći da tu nema ništa zanimljivo za mene, zamislila sam se u nekom "svom svijetu" ...Kad odjednom, čula sam kako svećenik izgovara riječ FRAMA. Trznula sam se i počela slušati. Pričao je o osnivanju Frame u našoj župi i kako bi volio da se što više mladih uključi. Nije puno govorio, samo je naglasio da počinje sljedeći petak i da dođemo. Danima sam razmišljala želim li uopće ići i je li to za mene... iako sam od malena aktivna u crkvi. Odlučila sam ipak otići. Cijeli put od kuće do crkve sam se molila Bogu s nakanom da prođe sve u redu. Ušla sam u vjeronaučnu dvoranu koja je bila prepuna mladih. Stajala sam na vratima pomišljajući "Majo, a da se vratiš doma?" jer tu su bili svi stariji od mene. No, ipak sam odlučila sjesti da bar čujem što je to Frama u biti. Imali smo predavanje nekih sat vremena, a ja sam i dalje mislila da sam na pogrešnom mjestu. Tadašnji duhovni asistent, pokojni fra Karlo Kujundžić je vodio Framu. Na kraju susreta upitao nas je što nam se najviše svidjelo na susretu. Svi su se smijali i počeli pričati. Kako se nitko nije javljao on je prozivao. Bilo je tu jako lijepih dojmova za čuti i on je bio zadovoljan. Na odlasku kući upitao me o mojim dojmovima. Nisam znala što mu reći na sve to jer sam rijetko pričala dojmove o doživljajima iz života kako me ljudi ne bi ismijavali nakon toga. Odvažila sam se i rekla mu: "Prelijepo mi je bilo, mada mislim da Frama nije za mene, premlada sam i drugi me ismijavaju zbog večerašnjeg dolaska jer misle da nemam što raditi tu." A on mi je rekao: "Dijete moje, nemoj slušati što ti drugi kažu, ti samo dođi, pozovi i prijatelje, čekam vas." Bila sam oduševljena njegovim riječima. Pozvala sam još svojih prijatelja na Framu.
Kako je vrijeme prolazilo tako je i moja usamljenost nestajala, a duhovnost ponovo planula. Frama je od mene načinila drugu osobu, naravno u boljem smislu. Kako su dani, mjeseci i godine prolazile, ja sam ostajala u Frami. Ovo mi je šesta godina. Doživjela sam s Framom neke od najljepših trenutaka u životu. Tu sam upoznala mnogo divnih ljudi i Frama mi je kao druga obitelj. Ona zaista mijenja ljude i čini naše živote posebnima. Ima bezbroj prelijepih trenutaka i događaja s Framom o kojima bih danima mogla govoriti. Danas, iako sam već 'odrasla', sve više volim Framu i iz susreta u susret sve sam ispunjenija. Mogu samo reći HVALA dragom Bogu za taj prelijepi dar - Framu. Preporučila bih svim mladima da nam se pridruže i zapitaju, osjete i vide što je zaista Frama. Stoga, odvažite se – duhovna ispunjenost, radost, mnoštvo divnih ljudi i Bog čekaju na vas!
Maja Antunović, Frama Brestovsko
