Gospodine Bože!
Hvala Ti što je život hodočašće i što sam hodočasnik koji s Tobom i braćom ljudima hodočasti na Putu Istine i Života u Očev Dom. Blagoslovljeno je, lijepo i teško svaki dan kretati ispočetka nastavljajući dalje prema Cilju koji je blizu i daleko – koji čeka.
Neke su osobe poseban Božji blagoslov, dar, neka mjesta posebna svetišta, neki osjećaji i trenutci se posebno pamte, sve zajedno neizbrisiv pečat Božje milosti i ljubavi. U svakoga i sve je utkana naša molitva, zahvalnost, ljubav, vjera i nada, naše povjerenje, strpljenje, radost i žrtva. S Gospodinom hodočastimo stazama naših bića, života i odnosa, darovanog prostora i vremena u Vječnost. Do susreta u Vječnosti prijeći nam je suznu, cvjetnu i sunčanu dolinu i modru rijeku. Od obale do obale hodočastimo iz života u Život, vjerni suputnik i najbolji prijatelj je Gospodin Isus. Slijedimo Isusa kao Marija i Franjo. Zajedno s njima radimo i odmorimo duh i dušu, brata magarca sebe od sebe, učimo umijeću malih koraka i ljepoti jednostavnosti. Budimo veliki u malenosti služenja: hodočastiti znači ljubiti i biti ljubljen, darivati i primati, pjevati i plakati, radovati se i tugovati, padati, ustajati i ići naprijed – dalje. Uvijek blagoslivljati Gospodina i zahvaljivati Bogu u braći ljudima na svemu i za sve, biti brat i prijatelj – dobar čovjek.
U oazama mojih pustinja i trnju mojih cvjetnjaka, vedrini mojih oblaka i magli plodnih ravnica, mirisu osušene trave, hrastovim i borovima šumama, s vrapcima i mravima, vukovima i ovcama, beskrajnim i omeđenim pašnjacima, planinama i klisurama majke i sestre zemlje s Gospodinom, korak po korak, misao po misao, riječ po riječ, čistim, obnavljam i osvježavam svoj dah, svoje srce i dušu za danas i sutra, za Ljubav. U sestri Tišini slušam i čujem Gospodnji glas, brat zrak nježno miluje lice, a moje ruke u Isusovim Rukama: Gospodnje Oči u očima brata čovjeka i u meni – bijednom crviću.
Volim hodočastiti i volim hodočašća. Nekad hodočastim srcem, nekad su hodočašća srca koje slijedi hvalospjeve duše: uvijek u pokretu, na povratku kući – u Domovinu gdje je svetinja i svetište, gdje su Otac i Majka – Obitelj koja je Izvor i Ušće, početak, sredina i kraj, i novi Početak bez kraja, Sunce bez zalaza, sigurna Luka u kojoj hodočašća i hodočasnici odmaraju uživajući u toplini i miru Roditeljskog Doma.
Svakodnevno i neprestano duge kolone hodočasnika raznim stazama hodočaste u mnoga svetišta; svima je ista pratnja, zaštita i blagoslov: Božja ljubav i Božje milosrđe, i isti cilj: Nebo. Rijeke ljudi i oceani ljubavi se slijevaju na posebno sveta mjesta na kojima se na Božji puk izlijeva Božja milost i zagovor Majke Marije i Svih svetih koji nas potiču i hrabre da budemo dobri ljudi: u blagoslovljenoj svakidašnjici ljubiti svoju obitelj, svakog čovjeka i sva Božja stvorenja, jer ljubeći Božje stvorenje ljubimo Stvoritelja – Boga koji nas je sve stvorio, sve uzdržava i svima upravlja. Hodočasnici i hodočašća djelotvorne vjere, nade i ljubavi su Gospodinu, Mariji i Franji posebno draga i blagoslovljena, mijenjaju lice zemlje darivajući mir i dobro!
U zvjezdanim danima i plavim noćima, sumnjama i sigurnostima, usamljenostima i društvu, zaboravu i sjećanjima, vatri ispod pepela, gradnji i obnovi novih života i domova, uvijek i svuda u Božjem zagrljaju, s Bogom u srcu, koracima čvrsto na zemlji s pogledom prema Nebu, budimo hodočasnici vjere na hodočašćima nade i ljubavi.
Ljerka Mikić, OFS
