Gospodine Bože!
Hvala Ti što me čuvaš od mene i drugih za sebe!
Hvala Ti što me darivaš meni i drugima da budem i jesam svjedok Tvoje ljubavi i Tvoj glasnik Nade u Vjeri. Tvoja je milost moja snaga, Tvoje milosrđe moja utjeha, Tvoja nježnost moja pažnja. Svatko, svi i sve što mi blagoslivljajući darivaš, i moja malenkost, Tvoj je dom, Ti si moja Ljubav – moj Bog!
U trenutcima tuge i danima sreće, na pjeskovitim i kamenitim obalama brata života koje sestra rijeka zahvaljujući Tvojoj milosti dariva pjesmama valova i vjetra, Tvoje raširene ruke me čekaju u zagrljaj i blagoslivljajući šalju na Put Istine i Života kojim zajedno hodimo u nebesku Domovinu. Majke domovine – nebeska i zemaljska, prepletene čvrstim nitima vjere s nama grade kraljevstvo Božje ljubavi.
U vrijeme kada se sestra pšenica zahvaljujući Božjem blagoslovu, molitvama i radu braće ljudi sprema donijeti stostruk urod da bi nam darovala blagoslovljenog brata kruha koji se s ljubavlju dijeleći umnaža, i kada braća makovi i kukolj broje sate do smiraja, osjećam zahvalnost, radost i tugu, molim za oprost i opraštam: Isus, Marija i Franjo me neprestano potiču na pročišćenje, na stalno obraćenje. Diveći se ljepoti Božjih stvorenja zahvaljujući kličem: Bože moj, Ljubavi moja! Volim Te i ljubim! S Tobom se iznova vraćam Tebi i sebi – u naš dom odakle mi ne daš otići jer me ljubiš i trebaš, i želiš nam sreću.
U mirisima ljiljana i lipa slušajući pjesmu braće slavuja, blagujući ukusne plodove vrta, u zore i sutone kada je brat dan obasjan sestrama zvijezdama i sestra noć obasjana bratom suncem, a sestre rose i braća ljudi ostavljaju tragove dobrote koja osvaja svijet, miljenik božanskog Djeteta i dika sv. Franje, sv. Antun Padovanski i ja, najmanji od najmanjih, razgovaramo u Riječi – srcem i dušom: naši susreti u molitvama zahvalnosti što, pored ostalog i svega, nalazi, zagovara i pomaže čovjeka – ljude: zato je ljubljeni svetac cijelog svijeta!
Gospodin, Marija, Franjo, Anto i Svi sveti čuvaju nas od nas za Boga, sebe i nas, za Mir i Ljubav. Kada i koliko dopuštamo Gospodinu Bogu da u nama, po nama i među nama širi mir i čini dobro? Molimo i prihvaćamo li zagovor i pomoć Božjih miljenika da pripravimo put Gospodinu? Jesmo li svjesni svoje bitnosti, vrijednosti i odgovornosti u Božjem, svojem i ljudskom srcu, duši i životu? Čuvamo li sebe od sebe za Boga? Jesmo li Bogu, drugima i sebi prijatelji ili neprijatelji?
Nižu se pitanja i odgovori. Sat otkucava vrijeme, misli kao leptiri lete s cvijeta na cvijet, miris ruža, ne osjećam trnje. Znak sv. Križa na čelo i pogled na Križ: Isus i ja se gledamo Oči u oči. Šapat Tišine! Bliskost i blizina Ljubavi!
Dobri Bože!
Hvala Ti što sam čovjek!
Hvala Ti što smo ljudi!
Molim Te da budemo i jesmo što trebamo biti: Tvoja ljubljena djeca – sestre i braća!
Ljerka Mikić, OFS