Ići Kristom ne znači samo ostaviti kuću ili oca ili majku ili brata ili sestru, nego svakodnevno ostavljati sve, svaki oslonac, svaku sigurnost, svaku želju za pripadanjem, za blizinom.

Ići za Kristom ne znači ne nositi ni torbe, ni štapa, nego ne nositi ništa što bi nas sputavalo i usporavalo u našem hodu i osloniti se jedino o Kristovu ljubav.

Ići za Kristom ne znači samo slijediti ga ma gdje on pošao, nego i ne imati gdje nasloniti glavu, ne imati niti jedno srce u kome bi naše srce pronašlo svoj smiraj, a svakome biti dom, zaštita i sklonište.

Ići za Kristom ne znači samo naviještati Radosnu vijest svemu stvorenju, nego i radosno prihvatiti nerazumijevanje, osudu i prezir, znati otići bez buke i prihvatiti da više nismo važni, da nas ljudi više ne trebaju, dopustiti im da nas zaborave.

Ići za Kristom ne znači samo odreći se samoga sebe, nego i cijelim srcem prigrliti Krista, zaodjenuti se njime, preobraziti se u njega.

Ići za Kristom ne znači samo nositi svoj križ, nego i ljubiti križ, ljubiti do križa, ljubiti cijelim bićem i umrijeti na križu.

Ići za Kristom ne znači samo ne tražiti da budemo ljubljeni, nego ljubiti svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom.

Ići za Kristom ne znači samo primiti stostruko, nego primiti život u punini, ne imati ništa a imati sve!

Hoćeš li za Kristom...?