Gospodine! Hvala Ti što si uskrsnuo, hvala Ti na Uskrsnuću!
Dragi Bože, dobri Oče nebeski! Hvala Ti na vječnoj Gozbi Ljubavi!
Zahvaljujem i molim za mir, za radost, za poniznost i ustrajnost, za vječnu Sreću!
S braćom ljudima i svim Gospodnjim stvorenjima kličem: Bože, volim Te i ljubim!
Ljubavi! Hvala Ti na djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi!
Hvala Ti na bratu Životu – na Vječnosti.
Nekad se vječnost i duže čini patnja, bol, stradanje, muka, jer je teško i boli, pritišće da oduzima dah, malaksalost misli i koraka, a svi bližnji koje volimo i koji nas vole blizu i daleko, bliski i daleki. Jedina sigurnost, zaštita, utjeha, razumijevanje i prihvaćanje jesu Presveto Trojstvo, Majka Marija i Svi sveti; u Njihovom naručju, duši i srcu je naš mir i dom. Sada svi zajedno blagoslivljajući Gospodina slavimo Uskrs i zahvalno molimo: Gospodine, ostani s nama i daj nam ostati s Tobom, uvijek i svuda. Uči nas vjernosti kao što si Ti vjeran.
Slušam Glas. Čujem Riječ. Vidim Čovjeka. Gledam braću ljude, majku prirodu, svemir i sebe. Osjećam radost i tugu, Pjesmu i Tišinu. Isus i Marija razgovaraju sa mnom i s Tobom, sestro i brate. Proslavljeni Gospodin s ožiljcima sv. Rana i Majka Marija s osmijehom sreće se žure: žele sa svakim i sa svima umnožiti Radost – pobjedu Dobra i Ljubavi; i ostaju: Njihova je Svjetlost i Ljubav vječna. Potiču i hrabre mene i Tebe, prijatelju, da svi zajedno dijeleći umnažamo darove blagoslova Uskrsnuća Gospodinova. Majka i sestra zemlja i brat Nebo blagoslivljajući slave Gospodina radujući se novom Životu. Iz otvorenog groba raste, niče i obnavlja se Proljeće: zahvaljujući Božjoj milosti brat križ i sestrica smrt radosno blagoslivljaju brata – Život vječni kojega nam s ljubavlju i iz ljubavi dariva Gospodin Bog. Ljubav je milosrđe i tajna, sebedarje, žrtva i radost: Bog je Ljubav! Živimo li u Ljubavi? Dopuštamo li Ljubavi živjeti u nama i među nama, po nama?
U poniznim, skromnim… osobama blista radost, osvaja toplina. U sebičnim, oholim, zavidnim… osobama hladnoća, studen… Jednima od zahvalnosti i sreće, drugima od nezadovoljstva suze u očima i srcu, na dlanovima umornih, raširenih ili stisnutih ruku koje zajedno s pjesmom zvona, anđela i ptica mole za mir u čovjeku, obitelji i svijetu. Braća čovjek i svijet, na žalost, često ne prihvaćaju brata mira: draži im je i bliži „brat“ rat. Zahvaljujući braći ljudima mnogoj je ljubljenoj Očevoj djeci Zora Gospodinova Uskrsnuća Muka Velikog petka, a Jutro Pobjede blagoslovni Zagrljaj večeri: usrdna molitva duše Bogu koji nas ljubi, pomaže i rado oprašta. Bože! Oprosti nam što zbog nas braće ljudi brat čovjek ne može slaviti Uskrsnuće Tvoga Sina i našega Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista. Isuse! Oprosti nam na nemarnosti, zlobi, zloći! Sv. Franjo, ranama Isusovim urešeni prijatelju Božji, moli za nas!
Uskrs je činiti dobro i širiti mir, biti brat i prijatelj kada je lijepo i teško, kada osuđuju i slave, padamo i ustajemo, griješimo, opraštamo i molimo za oprost; darovano vrijeme koje se ne vraća, ali se pamti jer nas susreti obogaćuju. Uskrs je osoba kojoj se nadamo i radujemo, s kojom dijelimo tugu i umnažamo sreću, zbog koje pečemo kolač, za koju molimo sv. Krunicu, sretni zahvaljujemo Bogu i njoj što postoji, što je naša i mi njeni: zajedno u Božjem zagrljaju. Uskrs i uskrsnuće je biti čovjek: kada u nama, oko nas i zbog nas, u danima sjetve i žetve, mirovanja i rađanja, Božja i naša ljubav širi krugove dobrote, obnavlja i jača vjeru i nadu u Život koji počinje i živi se ovdje i sada za vječnost u Vječnosti. Kao Asiški siromah, slijedimo Gospodina Putem Istine i Života.
Moj Otkupitelju Isuse Kriste!
Želim Tebi i svima nama blagoslovljeno Tvoje Uskrsnuće!
Moj Spasitelju, Brate i Prijatelju Isuse!
Tebi, Mariji, Josipu, Franji i Klari, sestrama i braći, svim stvorenjima i sebi, želim sretan Uskrs!
Moj ljubljeni Gospodine!
Nadam se, molim, želim, čeznem i vjerujem u Uskrsnuće s Tobom, sestrama i braćom – ljubljenom Božjom djecom dobrog Oca nebeskog!
Zajedno sa svima ponizno u zahvalnosti blagoslivljajući kličem:
Gospodin je Uskrsnuo!
Gospodin je živ!
Aleluja! Aleluja!
Ljerka Mikić, OFS
