Prije nekoliko dana sam se vratila iz Slovačke. Tijekom blagdana sam imala mogućnost biti i sa svojom obitelji. Nakon jedne nedjeljne svete mise, upita me mala djevojčica koja je sjedila pored mene: „Tete, odakle ste vi?“ Odgovaram njoj kratko i lagano se nasmiješim. Moram priznati da me najviše nasmijalo kako me je nazvala: “tete“. I tako sam njoj sa dozom humora rekla da sam sestra, a ne teta. Malo je zastala i nakon kratke stanke nadodala: „Onda imam već tri sestre. Moje sestre blizanke i vi!“
Priznajem da me iznenadila svojim odgovorom, ali također me natjerala u jedno razmišljanje. Zapravo, tako bi to i trebalo biti. Da budemo sestre ljudima pored sebe. Ili da se odnosimo prema drugima kao prema svojoj obitelji. Priznajem da to nerijetko bude teški zahtjev za mene, kada nekoga koga ne znam ili mi nije drag, trebam zvati svojom obitelji. Ali upravo to od nas Bog hoće! On je taj koji povezuje. Podsjetilo me ovo iskustvo na jednu pričicu: Stari učitelj upitao svoje učenike kako i prema čemu možemo razlikovati da završava noć i počinje dan. „Kada već mogu razlikovati psa od ovce,“ rekao jedan. „Nije,“ rekao je učitelj. „Kada mogu razlikovati stablo smokve od stabla datule“ rekao drugi. „Nije,“ ponovio učitelj. „Onda kada?“, upitali su ga učenici. Učitelj odgovara: „Tada, kada pogledaš u lice bilo kojeg čovjeka i prepoznaš u njemu brata ili sestru. I dok do toga ne dođeš, uvijek će biti u tvome srcu tama.“
Za vrijeme Božića nam to još nekako uspijeva, ali nakon što prođe, osoba pored nas nam ponovo postaje nepoznata. Ljubav samo kroz vrijeme Božića i nasmijana lica koja traju kratko vrijeme i tako brzo završava Božićna utopija. Moram vam priznati da ja najbolje doživim Božić tek kada je Božićno vrijeme pri kraju. Tada – kada u Betlehemu u crkvi više nema svijetla, niti jelke više ne svijetle. Kada su ljudi skinuli svoje ukrase oko kuće i na radiju nema više Božićnih pjesama. Tada si upalim malu svijeću pored svoga malog Betlehema i pročitam taj dio Evanđelja, koji govori o anđelu koji šalje pastire ovaca u štalu… Tek tada u jaslicama vidim Boga i On vidi mene. Želim vam, još uvijek, plodan Božić u vrijemenu kroz godinu. Mir vam i dobro!
- s.M.Samuela Muchová
preuzeto : www.frama-hercegovina.com
