Toplina i studen. Molitve zahvalnosti. Šapat Riječi. Glas Tišine. Pjesma anđela. Braća Nebo i križ blagoslivljaju brata čovjeka. Majku i sestru zemlju blagoslivljaju sestre suze, sinovi i braća ljudi. Miriše kesten i ružmarin. Umiranje i mirovanje za novo rađanje, za novi život, za Vječnost, za Raj. Sestra svijeća sagorijeva ne izgarajući. Brat dan i sestra noć obasjani vječnom Svjetlosti. U svakom i svima Proljeće!
Obrazi kao ruža u svibnju – rosni i rumeni, u kosi vjetar kao nježne mamine ruke i tatin poljubac, oči blistaju kao sunčev sjaj, u srcu oceani ljubavi i sjećanja. Misli i osjećaji na cesti Života, koraci i tragovi u pijesku i na kamenu. Na Stijeni gradim Dom. Sestre ševe i braća jablani sa mnom grade most od srca do srca.
Očima vjere i srca vidim Majku Mariju, braću Isusa i Franju, moje dobre anđele i Sve svete na putovima kojima me Gospodin zove i šalje služiti Bogu i braći ljudima. Osjećam Njihovu bliskost i blizinu i s Njima dijeleći umnažam blagoslove suzne doline i rajskih visina. U zajedničkim molitvama, zahvalama i dobrim djelima gradimo kraljevstvo Božje da bude na zemlji kao i na Nebu. Sestre sreća i tuga prepletene nitima radosti i zahvalnosti tkaju platno vječnog Života. Gledam mamu i tatu, građane Neba i hodočasnike zemlje kako ponizno se klanjajući hvale, slave, časte i blagoslivljaju Gospodina, mole s nama i za nas: svoje sestre i braću, svoju i Božju djecu. Vječnom ljubavlju nas blagoslivlja dobri Otac nebeski. Putujuća, trpeća i proslavljena Crkva u jedinstvu različitosti zajedno na Putu Istine i Života; sve nas zove i čeka, i svima nam Bog dariva nebesku Domovinu koja čezne za nama. Gospodine Bože! Hvala Ti što moji mama i tata, svi naši mili i dragi, svi koji prijeđoše s ovoga svijeta u Očev Dom u zagrljaju dobrog Oca nebeskog uživaju u Božjem miru gledajući vječnu Svjetlost! U mojoj duši vjera, nada, ljubav, mir! U mojem srcu spokoj!
Dobri Bože!
Zahvaljujem Ti za dar i blagoslov života, za braću ljude i braću vukove, za trnje i okove, za sestru patnju i sestricu smrt! Blagoslivljam Te u bratu mjesecu, snu bez snova i sa snovima satkanim od jave i želja. U čeznuću da fizičkim očima gledam i vidim svoje roditelje u mom pogledu vide Tvoj i njihov lik, slušam i čujem Tvoje i njihove riječi i korake kojima idem k Tebi, moj predobri Oče! Na putu trnja i krvi, cvijeća i osmijeha me hrabre i prate Marija, Isus i Franjo; svoje rane i ožiljke, strahove i uspjehe, čekanja i ispunjenja dijelim i umnažam s obitelji koju volim i koja me voli: s Božjom i Marijinom djecom.
Studen i toplina. Otvoreni i zatvoreni grobovi. Pokopani i uskrsnuli ljudi i životi na modroj rijeci i zemaljskoj obali. Uvijek otvoreno Nebo. Zagrljaji i cjelovi Neba i zemlje. Čovjek i život na kamenoj ploči između godine rođenja i, jednog dana, godine preminuća; jedna kratka crtica i u njoj, ljudski gledano, cijeli život jednog čovjeka koji iza sebe ostavlja i sa sobom nosi dobra djela, sve drugo pokriva zaborav i ne ulazi kroz vrata Raja, nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Za sjećanje i za Nebo ostaje čovječnost, ostaju lijepa sjećanja i život u Božjem zagrljaju. Drhtim od radosti i misli na ljepotu koju trebam živjeti, jer vječnost počinje ovdje i sada, i koja me čeka. Molim Gospodina za blagoslov djelotvorne vjere, nade i ljubavi, i kao Franjo i moji dobri anđeli za milost dobre smrti. Želim kao Asiški siromasi Franjo i Klara, mama i tata, klicati: dobro mi došla, sestrice smrti! Njihovo tjelesno umiranje je nastavak života s Bogom i u Bogu, vjera u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni! Amen!
Brat magarac ponizan u Slobodi koja dariva mir i čini dobro. Srce i duša zahvalno kliču: hvaljen budi, Gospodine Bože, po braći čovjeku i životu i sestrici smrti koja zahvaljujući Tvojoj milosti, milosrđu i ljubavi brata čovjeka vodi bratu vječnom Životu da u nježnom Božjem zagrljaju uživa vječni Mir koji s ljubavlju gradimo ovdje i sada za Zauvijek!
Ljerka Mikić, OFS
