Kako je jednostavno roditi se kao čovjek - pomisli Bog - roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.

Kako je mučno roditi se kao čovjek - pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?

Kako je jednostavno živjeti kao čovjek - pomisli Bog, Ti voliš druge i oni tebe vole.Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi sa njime, s njime i umire. A onda - opet smo zajedno.

Kako je mučno živjeti kao čovjek - pomisli čovjek - i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.

Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek- pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu.

Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. Život čitav k tome i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima, i samome sebi težak. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.

Ja sam se rodio kao čovjek - šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.

Stjepan Lice