Citat tjedna

"Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."

Mt 24, 44

woman gb5731c8e8 1920

Običnost svakidašnjice ispunjena Božjim blagoslovima, blizinom obitelji i prijatelja.

Svako jutro zahvaljujemo Gospodinu za mirnu noć i još jedan darovani dan i molimo za sve, posebno bolesne i beskućnike. Njihovi dani i noći znaju biti teški, preteški… a oni beskrajno zahvalni za najmanji znak pažnje, najmanju pomoć. U našoj nebrizi za svoje i tuđe zdravlje, zahvalimo Gospodinu što smo zdravi i zamolimo Boga i brata čovjeka za oprost ako je zbog nas bolestan, tužan, usamljen… Ugrijmo svoja, često hladna, srca srcima bolesnih i svih koji pate. Budimo kao Isus, Marija i Franjo: svjedoci Božje ljubavi među ljudima.
 
Zahvaljujemo Bogu na toplom domu, obitelji, prijateljima, poslu, radostima, školskim obvezama… materijalno, bude više nego što nam treba. Pamtimo dane s mnogo manje izobilja i puno više skromnosti i zadovoljstva. Za sreću i zadovoljstvo treba darivati, ne samo od svojeg suviška, nego i od onog što nam je možda potrebno, podijeliti s bratom čovjekom osmijeh i komad kruha, lijepu riječ i toplu sobu, dio garderobe i knjigu, čistu postelju i molitve zahvalnosti, svitanje zore i zalaske sunca. Na žalost, mnoge osobe u svim vremenima i prostorima nemaju kuću niti dom, obitelj i prijatelje, napušta ili ih je napustilo zdravlje i mladost; ostaje im kao svjetlost i sjena nada protiv svake nade i vjera u Boga, Božju milost i ljubav. Njihova je svakidašnjica odjevena pocijepanim haljinama siromaštva i ljudske zlobe, zloće, okrutnosti… Noću ih pokrivaju sestre zvijezde, mjesec, inje, hladnoća… danju griju braća sunce, snijeg, vjetar… Brat zdravlje često ustupa mjesto sestri bolesti, dok se brat život uporno bori za svaki dah i korak hrabreći svaku misao na putu patnje i sreće. Bolesni i beskućnici su sretni ako samo malo manje boli i ako imaju krov nad glavom; njima, kao i svim ljudima za sreću treba tako malo i tako puno, oni su, za razliku od mnogih ljudi, beskrajno zahvalni na pažnji, pomoći, razumijevanju, njima je nečije malo puno; skromni su i tihi, veliki u malenosti, često etiketirani, prezreni i odbačeni, s oduzetim i pogaženim dostojanstvom, bez prava i slobode, na marginama i periferijama života i društva. Svi koji odlučuju o njima zaboravljaju da se i sami mogu naći i biti u njihovoj koži, u njihovom vremenu i na njihovom mjestu. Svakom i svima se može desiti i uvijek se nekom dešava bolest, siromaštvo, patnja… Možda već danas to bude i jest meni i Tebi, dobri čovječe!
 
U danima koji se čine slični kao jaje jajetu, a tako su posebni, različiti, originalni, neponovljivi, kao svaki čovjek, darivajmo braću ljude malim znakovima pažnje i obogaćujmo sebe dobrim djelima. U skrovitosti i otvorenosti srca i duše, doma i svijeta, susreta i odlazaka gradimo mostove čovječnosti, bratstva i prijateljstva, prihvaćanja i pomaganja. U Isusovim, Marijinim i Franjinim danima običnosti obilje je Božjeg blagoslova, Božje i ljudske blizine i bliskosti, molitve i rada, povezanosti s bratom čovjekom u potrebi, brige za stare i nemoćne, djecu i mlade, bolesne i beskućnike, utamničenike i progonjene, komad kruha dijele s gladnima i čašu vode s žednima. Ispunimo od Boga darovani život i dane djelima ljubavi i milosrđa, tako će svaki naš dan i tren biti vječno zlatnim slovima upisan u Knjigu života. Svojim postojanjem uljepšajmo i olakšajmo postojanje i svakodnevni život osobama koje žive s nama, pored nas i za nas. Blagoslovljeno je, lijepo i teško živjeti za druge i s drugima, ali je dar za nesebično sebedarje sreća i radost na zemlji i u Nebu. Liječimo jedni drugima rane i gradimo kuće za vječni Dom. Dopustimo braći u potrebi da nas oplemene i približe Djetetu Isusu, Raspetom i Uskrslom Kristu, jer u njima grlimo nejako Dijete, Raspetog i Uskrslog Gospodina. Svaki dan godine i života je došašće i Božić, korizma i Uskrs, tako je Isusu, Mariji i Franji, tako je i nama. Njihova stalna svitanja i sutoni i vrijeme između tog su molitve zahvalnosti, blagoslovljeni odmor i rad jer u znoju lica svojeg blaguju kruh svagdašnji s potrebnima.
 
Sestro! Brate! Prijatelji! Pomažimo srcem i srcem dopustimo da nam se pomogne. Zahvalno i smjerno primajmo darovani osmijeh, lijepu riječ, bratski i prijateljski zagrljaj, meku tišinu, duhovnu i materijalnu pomoć. Može nam se desiti ili jesmo bolesni i beskućnici, prognani i ostavljeni, zaboravljeni i zaljubljeni, radosni i sretni, dijeleći umnožimo i množeći podijelimo ljepotu čovječnosti, blagoslov i težinu križa, cvjetanje nade, jakost vjere, djela ljubavi. Obogatimo sebe i druge Božjom i ljudskom ljubavlju i blizinom. Zahvaljujmo Bogu što sestra noć i brat dan s braćom i sestrama neprestano darivaju mogućnosti i prilike živjeti blagoslovljenu svakidašnjicu i ostavljati tragove ljubavi utisnute u Nebo i zemlju.
 
Ljerka Mikić, OFS

 

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo