Isus, Marija i Josip zovu Franju i mene da s njima dijeleći umnažamo blagoslov vremena došašća. Franjo se radosno i spremno odaziva na njihov poziv, ja oklijevam: strpljenje i čekanje mi nije jača strana, često posustanem, ponekad i odustanem, a nekad strpljivo čekam u nadi protiv svake nade. Poznajući moje misli, srce i želje, moju dušu, nježno me potiču da idem s njima na put u Betlehem. Za njih i mene došašće je blagoslovljeno vrijeme radosnog i strpljivog iščekivanja rođenja nebeskog Djeteta Isusa, dani ispunjeni dubokim promišljanjima, molitvama zahvalnosti i dobrim djelima.
Marija i Josip se pripremaju za susret s Isusom, Isus se s Marijom i Josipom priprema za susret s nama. Franjo zdušno i svim srcem se priprema susresti Isusa, zagrliti ga i biti u Isusovom zagrljaju, želi svim bićem s Isusom osjećati Božju ljubav i zajedno s malenim Djetetom darivati je cijelom svijetu. Sestro i brate! Prijatelji! Kako se mi pripremamo za susret s Isusom?
Marija nam kao svaka majka priča o životu sa svojim djetetom dok se hrani njenom krvi i dahom u od Boga blagoslovljenom stanju koje dariva vrijeme posebne Božje bliskosti, blizine i milosti. Slušamo i čujemo li Marijinu molitvu zahvalnosti? Vršimo li Božju volju i veličamo li Gospodina kao Marija? Molimo li s Isusom, Marijom i Josipom? Činimo li s ljubavlju djela milosrđa? Put u Betlehem je Isusov, Marijin, Josipov i Franjin put, i svih ljudi dobre volje.
Josip, kao dobri otac, nježni tata i brižni muž govori o svojoj ljubavi i odgovornosti prema Isusu i Mariji, i njihovoj prema njemu. U njegovim očima Nebo, u glasu pjesma anđela, zajedno s Marijom s vjerom i povjerenjem u Boga prihvaća Božjeg Sina u svoje srce i ruke, u svoj život, a ljubljeni Božji Sin ga blagoslivlja darivajući mu vječnu Ljubav. S Marijom, svojom zaručnicom i vjernom životnom suputnicom dijeleći umnaža Božje blagoslove, talente i darove. I Josip u dane došašća tiho i željno čeka dolazak Djeteta koje je poseban dar Neba, čiju blizinu osjeća u sebi, osjeća i vidi na Mariji. Marija i Josip zahvaljuju Bogu jedno na drugome, a nebesko Dijete svom nebeskom Ocu zahvaljuje na zemaljskim roditeljima Mariji i Josipu. U zahvalnosti Stvoritelju svijeta i Darivatelju života svakome i svima čine dobra djela. Dobre osobe kao Franjo se s njima, među njima i pored njih osjećaju dobro, zahvalni, blagoslovljeni i sretni što Božjom milosti i svojim postojanjem mogu svjedočiti Božju ljubav među ljudima; oni su svijeće koje izgaraju ne sagorijevajući.
Dijete Isus priča o danima kada s Majkom Marijom bijaše najbliže povezan: duhom, dušom i tijelom, bijahu isti otkucaji njihova srca, u sjedinjenosti bića umnažaju sreću i dijele strah, u šapatu Tišine nježno joj zbori da se ne boji, nije sama, s njom, službenicom Gospodnjom je njen Sin, Gospodin i Bog. Tu je i Josip, od Boga odabrani čuvar obitelji. Nebesko Djetešce govori da se raduje susretu s nama ljudima, sa svojom braćom i sestrama; kaže svi smo ljubljena djeca dobrog Oca nebeskog. Radujemo li se mi susretu s Isusom, braćom i sestrama? Franjo se raduje i u svakom od nas gleda svog ljubljenog Gospodina, svakom i svima čini dobro. Isus, Marija, Josip i Franjo nas uče kako biti produhovljen čovjek, dobra osoba, imati povjerenje u Boga, u vjeri i nadi živjeti zapovijedi ljubavi. Svojim primjerom nas hrabre da s ljubavlju pletemo vijence dobrih djela, da smo jedni drugima Betlehem.
Sve mame i tate, bake i djedovi, sva djeca, svi mi možemo pričati o danima našeg došašća. Koliko u tom vremenu ima Isusa i Marije, nas? Što Isus, Marija, Josip i Franjo mogu reći o nama u vremenu adventa? Što brat čovjek može reći o bratu čovjeku? Jesu li nam adventski vijenci ukras doma i obiteljskog stola ili svojim životom širimo krugove dobrote? Jesu li sv. Mise zornice lijep običaj, draga tradicija i prilika za vidjeti poznanike ili molitvena budnost i priprema za Isusov dolazak u jaslice našeg srca, života i obitelji? Hoćemo li posjetiti stare, bolesne, zaboravljene, darivati potrebnima, u nesebičnom sebedarju razveseliti žalosne, tužne, gladne, siromašne, osobe s ruba i na periferiji društva i života? Pričamo li svojim životom svojoj djeci o Djetetu Isusu? Hoćemo li u svojoj duši udomiti Dijete? Pripremamo li se s Isusom i Marijom za Isusovo rođenje u Isusovom i Franjinom duhu ili u duhu svijeta čije nas lažno blještavilo zasljepljuje i buka para uši? Slušamo i čujemo li Riječ Gospodnju i slijedimo li je? Čujemo li Božji glas u pjesmi Tišine?
Isusovo, Franjino i naše vrijeme blagoslovljeno, lijepo, teško, zahtjevno… nemiri, ratovi, stradanja…ljudi dobri i loši, bogati i siromašni, mladi i stari, oaze i pustinje, mećave, mijenjaju se dani oseke i plime, noći vedre i bez zvijezde, prolazi i ostaje vrijeme.
Bogu hvala što je vječan, dobar, vjeran, uvijek s nama, želi biti u nama i među nama. Dopustimo Bogu da s Djetetom Isusom, Majkom Marijom, Josipom, bratom Franjom i braćom ljudima, i svim Gospodnjim stvorenjima živimo blagoslovljeno vrijeme ovdje i sada za danas i sutra, za Vječnost.
Ljerka Mikić, OFS
