Isus, Franjo i ja bijasmo na gori Tabor. Lijepo, blagoslovljeno… zastaje dah! Osjećamo Mir! Cvjeta Sreća. Na gori je kako na nebu tako i na zemlji. Gledamo i vidimo Raj. U našim venama i u našem srcu teku rijeke Božjeg milosrđa koje se ulijevaju u oceane Božje ljubavi. Majka Marija je s nama ili nas prati u sunčanim i kišnim danima, na strmim i ravnim ulicama života.
Dobri Bog i Otac nebeski nam govori o sebi, svom ljubljenom Sinu Isusu i o Duhu Svetom, o Mariji i Josipu, o nama. Slušamo i čujemo Božji glas, očima vjere i srca vidimo Božje kraljevstvo. Majka i sestra zemlja i braća ljudi u zagrljaju Neba. Nebo je u srcu, duši, mislima i djelima dobrog čovjeka i gdje su dobri ljudi koji žive zapovijedi ljubavi. Ljubav želi biti prihvaćena, udomljena i življena kod svakoga i svih, zato nas zove i čeka na osobni susret koji mijenja, obogaćuje… Susreti na gori Tabor otvaraju vrata Neba.
U prošlim danima braća sunce i mjesec, sestre zvijezde i kiše, i sva Gospodnja stvorenja hodočaste s Isusom, Franjom, i nama, draga sestro i dragi brate, u svetišta pohoditi i posjetiti Majku Mariju. Sve naše molitve zahvalnosti, sve misli i želje, umor i odmor, rad i znoj, tišine i riječi… sve tko i što jesmo, trebamo i želimo biti je boravak na gori Tabor. Tu nam Gospodin Bog pokazuje Svjetlo u Svjetlosti pozivajući nas slijediti Put, Istinu i Život. To je posebno blagoslovljeno vrijeme posebno intenzivne Božje bliskosti i blizine, trenutci u kojima naše ushićenje, volja, hrabrost, želja… doživljava svoj vrhunac i u kojima je opipljiva lakoća našeg postojanja. U nama i oko nas samo Dobro i svi koji žele i čine Dobro. Ostvarena ljepota, a lijepo i teško idu zajedno, zato nas Isus potiče na povratak u blagoslovljenu svakidašnjicu i vraća se s nama u naše Judeje i Galileje, Nazareta i Betleheme, Egipte i Izraele, Kalvarije i Maslinske gore, Velike petke i Uskrsna jutra, na zdence, izvore i ušća naših odnosa i bivstovanja.
U razigranom i umornu djetetu i starcu, u sretnoj i uplakanoj mami, u brižnom i ljutitom tati, u mladosti koja je naša sadašnjost i budućnost, u susretima framaša i trećoredaca, u domu, braku i obitelji koji su kolijevka Crkve, društva i svijeta, u meni i tebi, prijatelju, je Božje srce i lice. Gospodin živi u nama i za nas, živimo s Njim i za Njega. S nama i zbog nas razigran i umoran, sretan i uplakan, brižan i ljutit, framaš i trećoredac, želi nam sretnu i sigurnu sadašnjost i budućnost, u našem je domu, braku i obitelji radostan i zabrinut, želi i moli za Crkvu koja s ljubavlju ponizno služi potrebnima, humanije društvo i bolji svijet. Gospodin Bog nas ljubi više nego mi sami sebe, zato ne ljubi naš grijeh, želi nas sretne i slobodne u punini Sreće i Slobode. Na gori Tabor nam priča o potrebi i ljepoti opraštanja, čuvanja i njegovanja dostojanstva svakog čovjeka, blagoslovu Križa, sestrici smrti, zori Uskrsnuća, služenju u Radosti jer je Radost u služenju. Doživljaji na gori Tabor su naš svakidašnji život ponorima i usponima, ruševinama i dvorcima, vedrini i maglama, oazama i pustinjama modrih rijeka, otoka i jezera.
Isus, Marija, Franjo i ja, nedostojni sluga, na gori Tabor: u darivanoj blagoslovljenoj običnosti svakidašnjice ispunjenoj Nadom. Osjećamo blagoslov Božjih dodira naših bića, slijedimo Božju volju i želju i s braćom ljudima dijeleći blagujemo kruh naš svagdašnji i umnažajući dijelimo i darivamo svijetu Božju ljubav. Svete osobe uče mene, najmanjeg od najmanjih, da velik kao mrav živim u Radosti služenja Bogu i ljudima jer je Radost u služenju i nesebičnom sebedarju koje širi mir i gradi dobro, na zemlji kao i na Nebu, ponizno se klanjajući hvalimo, slavimo, častimo i blagoslivljamo Gospodina.
Ljerka Mikić, OFS
