Blagoslov darivanja i primanja
Uvijek, posebno ovih dana, pogađa i boli Božja i ljudska patnja, bol, suze… Sa svakim čovjekom Bog suosjeća, pati, raduje se, nada… Svakom osobno i svima nama zajedno želi i dariva ljubav, vjeru, mir… Ispunjavamo li Božju i svoju želju i volju: živimo li u miru s Bogom, s ljudima i samima sobom? Zbivanja koja se dešavaju daleko i blizu nas vraćaju nam potisnuta sjećanja, strah, otvaraju stare rane… i potiču na još usrdniju molitvu Bogu: Dobri Bože! Molimo Te za mir, mir i samo mir!
Dani ove korizme, kao mnogi dani u životu čovjeka i svijeta, obilježeni su stradanjima nevinih, oceanima krvi i suza, jauka i plača, ruševinama ljudskih života i građevina… U svim našim patnjama i mučenjima, noćima i svitanjima, izmučenim mislima i umornim kostima, ugasloj vatri spaljenog ognjišta, rađanju novih života, mirisu dima i proljeća, na svim postajama naših križnih putova, naš je supatnik i suputnik, naš prijatelj i brat, naše rame za plakanje i naš zagrljaj, naš osmijeh i odmor, naša Tišina i Riječ, naš Spasitelj i Otkupitelj, naš Gospodin Isus Krist. Zajedno s Njim idemo oazama i pustinjama, brdima i dolinama, padovima i usponima, pobjedama i porazima, svim ovozemaljskim stazama u Očev Dom. Gospodin nas uvijek i svuda ljubi, čuva i pazi kao zjenicu oka; život s Njim i u Njemu je blagoslovljen, težak i lijep.
Svaki je dan života prilika za molitvu, zahvalnost, susret, dobra djela… U razgovoru s Bogom odmaramo dušu, misli, srce, Bog i mi bliski i blizu u zagrljaju Ljubavi. Gospodin nam zahvaljuje, puno više nego mi Njemu, na vremenu koje provodimo zajedno, na bliskosti i blizini koja nas spaja u vijence prijateljstva i razlijeva se u oceane Ljubavi. Isus nas potiče na susret sa samima sobom i bratom čovjekom, na rad koji oplemenjuje i dobra djela koja usrećuju, uči nas i pokazuje nam blagoslov darivanja i primanja, svojim životom svjedoči da je dobro i zahtjevno biti čovjek, Božji čovjek. Isusa na putu čovječnosti slijede Marija, Josip, Veronika, Šimun Cirenac, Franjo i mnogi dobri ljudi, Božji ljudi. Jesmo li među njima? Jesam li čovjek za Boga, za brata čovjeka i za sebe?
S molitvama zahvalnosti u srcu i na usnama, dobrim djelima na dlanu, radujući se uživamo u ljepoti i toplini braće dana i sunca, mirisu i mekoći sestre i majke zemlje koja s ljubavlju čeka novo sjeme za sjetvu i nicanje novih usjeva i šapuće nam o svojim danima sreće i tuge, zaborava i usamljenosti, novih početaka za sadašnje i buduće dane natopljene rosom Božje milosti. Braća vrapci pod strehom i u procvjetalim krošnjama, sestre lastavice se vraćaju u svoja gnijezda, sestra trava grli braću zumbule i tulipane… odmor za uši i oči.
Dok pišem rukopisom duše, u mislima lijepa i tužna sadašnjost i sjećanja, u srcu sjeta i bol, nada plamti kao grm u plamenu, znam da negdje, blizu i daleko, stradaju ljudi, ranjeni na duši i tijelu, djeca umiru od bolesti, gladi i rata, majke i supruge ispraćaju i opraštaju se od najmilijih, porušeni životi i domovi, nemoćni i siromašni ugnjetavani na sve načine od sebičnih, pohlepnih, bogatih, moćnih… uvijek je negdje nepogoda, katastrofa, rat… na žalost, čovjek je čovjeku vuk. S Ocem nebeskim, Isusom, Majkom Marijom, papom Franjom i svim dobrim ljudima vapijući molim da je čovjek čovjeku, po Božjoj volji i želji, za naše osobno i zajedničko dobro, brat.
Isusova i naša korizma, s Isusom na putu osobnog obraćenja, naš put muke, krvi, znoja, umiranja, smrti i uskrsnuća. Uskrs je u korizmi i korizma u Uskrsu. Na zajedničkom putu Križa Isus nam svjedoči o svom i našem Uskrsnuću. Ne lomi napukle trske već nas nježnošću uzgaja da budemo rajski cvjetnjak za Mamu i Tatu; ovdje, na prašnim drumovima svijeta sprema nas za nebeski Jeruzalem. Prihvaćamo li Isusov poziv, pomoć i suradnju?
Ako i kada se čini da nada gasne, bol neizdrživa, križ pretežak, patnja besmislena, čovjek zvijer, Bog daleko i dalek, Božja ljubav i dobri ljudi zahvaljujući kojima i postoji ovaj svijet, svojom ljubavlju i pažnjom liječe naše rane, dižu nas s dna i iz pepela, i s nama strpljivo i nježno, korak po korak, iznova grade život i svijet dostojan čovjeka. U nesebičnom sebedarju otkrivaju nam i darivaju blagoslov darivanja i primanja. Prihvaćamo li darivane blagoslove?
Blagoslovljeno je darivajući primati i primajući darivati sreću i radost, bol i tugu, osmijeh i plač, sumnju i vjeru, nadu i ljubav, riječ i tišinu, vodu i kruh, dom i slobodu, čovjeka, betlehemsko Dijete - raspetog i uskrslog Gospodina Isusa Krista koji s nama, u nama i među nama živi i diše, s kojim širimo mir i činimo dobro. U ovom i svakom danu života s ljubavlju trebamo živjeti djela milosrđa.
Bože! Molim Te, daruj meni i svima nama da u svom srcu, životu, domu i kući udomimo čovjeka u potrebi, da budemo što trebamo biti: mirotvorci i mironosci. Hvala Ti što nas na putu dobra blagoslivljaju i prate Isus, Marija, Josip i Franjo.
Ljerka Mikić, OFS
