Put križa – put u Nebo
Uvodna molitva:
Dobri čovječe i prijatelju! Hvala ti što smo zajedno na mom i tvom putu križa koji nas vodi u Nebo. Tvoje rane u mojim ranama, moja patnja u tvojoj patnji, naša vjera i nada u Ljubavi, ti i ja s braćom ljudima na Putu Istine i Života.
Gospodine! Hvala Ti što smo suputnici, supatnici i radosni glasnici na putu u Očev dom, zajedno umnažamo sreću i dijelimo tugu, i u nesebičnom sebedarju braći ljudima otvaramo vrata Raja.
Prva postaja:
Isusa osuđuju na smrt
Moj život slavi, hvali i blagoslivlja Život, svakom čovjeku i svim ljudima činim dobro, a ipak, ljudi mi sude i usuđuju na smrt: bez krivnje sam - kriv, moja greška i moj grijeh je djelotvorna vjera, nada i ljubav koje darivam svakom osobno i svima zajedno blagoslivljajući svakog čovjeka i cijeli svijet.
Isuse! S Tobom sam suđen i osuđen na smrt. Osuđuju me moje misli, riječi, djela, želje, propusti… ljudi, osuđujem sam sebe. Osjećam strah, stid, bol… grije me i snaži nada što su moji koraci u Tvojim koracima i što Tvoje misli vraćaju svjetlo mojim mislima, što želim kao i Ti: s braćom doći u Očev Dom.
Druga postaja:
Isus prima na se križ
Primam križ, težak je, drvo hrapavo, grubo… Gledam ljude: neki se smiju, neki plaču, neki suosjećaju, neki šute; njihovi pogledi i riječi melem i mač, kruna od trnja i maslinovih grana, gledam tebe moj suputniče na putu trpljenja i molim za ustrajnost, za Božji blagoslov, za ljude, za mir!
Isuse! Zajedno s Tobom prihvaćam križ, moja je slabost u Tvojoj jakosti i moj strah u Tvojoj hrabrosti. Križ mi pritišće ramena, lomi kosti, Tvoj pogled pročišćava dušu, ljudi kao ljudi: rugaju nam se ili nas sažalijevaju zaboravljajući da se u patnji nose svoji i svi križevi svijeta. Božja je milost i moja sreća da s Tobom nosim križeve života koji vode u Nebo.
Treća postaja:
Isus pada prvi put pod križem
Padam. Grijesi teški, rane duboke, patnja prevelika, zemlja pruža ležaj, Nebo daje snagu za ustati, krenuti dalje. Vika ljudi, galamom bježe od Istine koja gradi kuću na Stijeni. Tlo pod umornim nogama izmiče i ostaje, ustajem pridižući križ i idem dalje s tobom, moj dobri prijatelju, u porazima i pobjedama života.
Isuse! Teško je, pao sam, boli me, plaši, već na početku pad, pritiješnjen između križa i tla osjećam Tvoju sućut, uzimam Tvoju ispruženu ruku i ustajem s Tobom. Moj križ na Tvojim ramenima, hvatam dah, učvršćujem klecava koljena. Molitve mog srca u molitvama Tvog Srca: Bože! Hvala Ti što si s nama!
Četvrta postaja:
Isus susreće svoju svetu Majku
Korak po korak nastavljam put, ljudi bliski i daleki, među njima posebno bliska i blizu moja i tvoja majka. Pamtim taj susret, pogled, dodir, riječi Tišine, majka i ja zajedno na Putu Istine i Života, od vječnosti u Vječnost. Majko, volim te! Hvala ti! Oprosti! Znaš sve kao i ja. I molim te: moli za braću ljude i za mene, svi smo tvoja ljubljena djeca. Mama, čuvaj se! Sine moj, Ljubavi moja! S vama sam, moja draga djeco!
Moj Isuse, predragi Brate i Prijatelju! Naš susret s našim Majkama, bolan težak, blagoslivljajući… Naše Mame razumiju, tješe… sljubljene u Ljubavi prema nama i cijelom svijetu. Bole me vaše suze, bol, patnja… zaslužujem trpljenje, ali Ti i Mame ne, vi ste nevini, krivnja i grijesi su samo moji, moja slabost u iskušenjima. Molim Vas oprost za Vašu patnju. Zajedno s Vama molim snagu za stići na Cilj.
Peta postaja:
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Hvata me slabost, preteški su grijesi svijeta, dio ljudi bezdušno uživa u patnji čovjeka. Bogu hvala, ima dobrih ljudi, čovjek pomaže čovjeku. Moj brate i prijatelju! Ti si moj Šimun Cirenac, moja i tvoja leđa ispod mog križa, trenutak olakšanja i radosti, predah i zahvalnost tebi, svom suputniku i supatniku što dijelimo patnju, veže nas duboka bol i ljubav. Bože! Hvala Ti što je blagoslovljeno, lijepo i teško biti čovjek!
Isuse! Moj si Gospodin i Spasitelj, nosiš mene, moj život, ljude, živote i sve naše križeve i muke, sva bol svijeta u Tvojoj je boli, svi naši križevi u Tvom križu. Sretan sam i zahvalan što mogu bar na tren biti Tvoj Šimun Cirenac, olakšati hod po trnovitim oazama i pustinjama boli. Zajedno s Tobom molim da sam bratu čovjeku, Tebi i sebi Šimun Cirenac.
Šesta postaja:
Veronika pruža Isusu rubac
Prati nas poruga i podsmijeh zavedenih ljudi kojima je grijeh i zločin hrabrost, a ja i ti, moj dobri čovječe, kukavice. U oceanima surovosti i zlobe cvatu bijeli ljiljani nad kojima bdiju anđeli dobrote. Na preteškom putu križa moj je anđeo dobrote Veronika. Hvala Bogu i Veroniki na hrabrosti biti dobra osoba, pomoći bližnjem u nevolji. Bože! Molim te za hrabre žene i muškarce koji s tužnima dijele tugu i sa sretnima umnažaju sreću, koji znaju i hoće darivati i primati.
Isuse! Zbog mene Ti lice umiveno krvlju, zbog mene mi suze padaju na dušu. U Tvojim očima milost i patnja, u mojem pogledu molitva: želim biti Veronika koja Tebi i braći u potrebi dariva rubac nježnosti, pažnje, razumijevanja, prihvaćanja... briše tragove i ožiljke osude, krivnje, odbačenosti... Moj dobri i hrabri Prijatelju, Nositelju mojih radosti i tjeskoba! Molim Te za hrabrost dobrote!
Sedma postaja:
Isus pada drugi put pod križem
Put težak, dug, tijelo posustaje, križ sve teži, u mojim mislima i mojem srcu svi koji sebi i drugima otežavaju život, koji uistinu ne ljube Boga niti bližnjega kao samog sebe, koji zaboravljaju da pravo i odgovornost idu zajedno, ruku pod ruku. Padaju zbog tvrdoće svojih misli i djela. Padam zbog bešćutnosti surovih ljudi koji uživaju u svojoj nadmoći prema slabijima od sebe. Suosjećam sa svima koji padaju vlastitim i tuđim zaslugama. Uz Božju pomoć ustajem i nastavljam put. Molim Boga da pomogne svakome i svima ustati i krenuti ispočetka.
Isuse! Ponovno padam. Moji grijesi, moja slabost... lome moju volju i želju za mijenjati na bolje. Križ me slama iako Ti nosiš najteži dio, moja čovječnost pokušava i želi sačuvati dostojanstvo. Prezir ljudi i patnja se povećava, u meni bura i lahor, Tvoj pogled otvara nove vidike. S Tobom je svaki moj pad pobjeda Dobra u meni i zbog mene.
Osma postaja:
Isus tješi jeruzalemske žene
Sav u krvi, izranjen, nesigurno sigurnim korakom hodam. S tobom, moj brate i moja sestro, moja prijateljice, uspinjem se na Golgotu, narod nas prati, žene plaču, pogled na nas izaziva sažaljenje ili izrugivanje; dvije osobe, dva stranca ili prijatelja u krvavoj muci života. Žene u nama gledaju dijelove ili cjeline svojih bivstvovanja i bivstovanja svojih obitelji, plaše ih i bole neizrecive patnje koje čovjek dariva čovjeku. U njihovoj boli gledam svoju bol. S ljubavlju ih tješim i molim da budu vjerne nositeljice i hraniteljice novog života, čuvarice svetosti doma, braka i obitelji.
Isuse! Tvoja me bliskost i blizina tješi, ulijeva snagu i nadu, jača vjeru, snaži ljubav. U Tvom dodiru osjećam Božje i majčine dodire i zahvaljujem Tebi i roditeljima na ljubavi. U Tvojim ranama liječim svoje rane, divim se Tvojoj nježnosti, strpljenju... i molim za milost strpljenja uvijek i svuda, prema svakome i svima.
Deveta postaja:
Isus pada treći put pod križem
Što reći?! Treći puta padam. Bol duše i tijela, plač srca, tvoja bliskost i blizina, pad koji zbližava početak i kraj za novi početak. Padaš i ti sa mnom prijatelju, i ja s tobom brate. Tvoji grijesi i grijesi cijelog svijeta uzrok su mog pada. Padam s tobom da ti ustaneš sa mnom i da zajedno gradimo ljepši život i bolji svijet, da bude kako na nebu tako i na zemlji.
Isuse! Još jedan pad, ljudski gledano, je još jedan poraz, neizbrisiva sramota za mene i obitelj. Bog čuje naš vapaj i uvijek je s nama, ljudi nas izbjegavaju, duša i srce sretni i tužni, umire tijelo. Dijeleći umnažamo ufanje i bol, misli, molitve. Moja krivnja u Tvojoj nevinosti, Tvoja krv pere moje ljage. S okusom zemlje u ustima zajedno s Tobom vidim Nebo.
Deseta postaja:
Isusa svlače
Na Kalvariji sam svučen, slijede nove, teške muke i predanje Bogu. Otac me nebeski ogrće plaštem nevinosti, u mojem čistom srcu Božja ljubav koju žarko molim da s tebe, dragi čovječe, skine odijela loših navika, zloće, požude, grijeha… i odjene te haljinama poniznosti, skromnosti, dobrih djela… Molim Boga i tebe da čuvate dostojanstvo čovjeka i života.
Isuse! Tebe i mene svlače moji grijesi, osjećam stid i sram. Hvala Ti što nisam sam u poniženju, stradanju duše i tijela, što me Tvoja ljubav diže iz blata grijeha čvrsto stajati na zemlji s pogledom u Nebo. Molim Te, vrati mi čisto srce kao što je Tvoje da mogu u svakom čovjeku, svemu stvorenom i u sebi gledati i vidjeti Božje lice, Tvoj lik, Tebe!
Jedanaesta postaja:
Isusa pribijaju na križ
Pribijaju me na križ, neopisiv bol. Prijatelju! I ti si sa mnom razapet na stup srama, ljubavlju kidamo okove grijeha, osvajamo prostranstva Slobode ispunjene dobrim djelima. Naši križevi kao mostovi spajaju zemlju i Nebo, Beskraj u Beskonačnosti. Bog blagoslivlja nas i naše živote. Brate! Tvoj i moj križ sljubljeni za Vječnost.
Isuse! Bez Tebe ne mogu ništa i nikamo, s Tobom sam siguran i kada se bojim i kada me boli. Moj si odmor i moja zaštita, zato manje boli razapinjanje na križ koji nam je srastao s dušom i tijelom. Svoju patnju uranjam u Tvoje patnje koje čiste moje misli i riječi. Hvala Ti što sam s Tobom pribijen na križ koji vodi u Nebo.
Dvanaesta postaja:
Isus umire na križu
Brat život u zagrljaju sestrice smrti koja hiti u zagrljaj novog brata Života. Osjećam olakšanje, opraštam svima i molim za sve. Prijatelju! Hvala ti što sa mnom umireš i rađaš se za novi život i novi početak. Bože! Hvala Ti što vršimo Tvoju volju i zajedno u umiranju i rađanju dijelimo radosti i sumnje, i umnažamo vjeru, ljubav i nadu.
Isuse! S Tobom je blagoslovljeno živjeti i umrijeti za život vječni. Hvala Ti što nisam usamljen, napušten, sam, što me Tvoja milost prati na putu u Očev Dom! Bože! Hvala što si sa mnom Ti i, iako fizički daleko, moja obitelj, svi smo zajedno molitvama zahvalnosti, mislima, srcem dušom. Isuse! U Tvom naručju Bogu predajem dušu. Blagoslovljen znakom sv. Križa blaženo umirem u Gospodinu i s Gospodinom odlazim u Vječnost; zahvalni i sretni molimo za mir u Nebu i na zemlji.
Trinaesta postaja:
Isusa skidaju križa
Brate! Prijatelji nas nježno skidaju s križa koji je težak i blagoslovljen, brat magarac napokon odmara, sestra duša kod Oca i Majke, ti i ja na kraju ovozemaljskog hoda, obitelj i prijatelji u tihoj tuzi i zdušnoj molitvi za naš vječni mir i za njihov sretan nastavak hodočašća suznom dolinom. Ti i ja u vječnoj Svjetlosti zahvaljujemo Gospodaru života na blagoslovu darivanja Života i molimo za sestre i braću da je njihov život svjedočanstvo za Ljubav!
Isuse! Ti i ja zajedno u naručju Majke i mame, neizmjerna je njihova bol, ljubav, vjera… sretni smo i blagoslovljeni što su Marija i Mara naše Majke pune milosti i mi njihova ljubljena djeca; ćutimo njihovu nježnost, toplinu, spokojnu predanost Božjoj volji. Svi zajedno molitvama zahvalnosti slavimo i blagoslivljamo Gospodina i molimo da svaki čovjek i svi ljudi žive u Božjoj ljubavi i milosti.
Četrnaesta postaja:
Isusa polažu u grob
Majka i sestra zemlja u svoje toplo naručje prima sina i brata magarca. Sestra smrt zagrljena tamom hladnog brata groba, bdije sestra Tišina. Duša se raduje u Ljubavi. Obilni plodovi sjetve i žetve, vjere i nade. Zemlja se primiče Nebu, Nebo cjeliva zemlju. Moj dragi brate i dobri prijatelju! Svjetlo je u Svjetlosti, pravda i mir zagrljeni.
Moj Isuse, moj Brate i Prijatelju! S Tobom sam položen u grob, s Tobom uskrsavam za Vječnost. Na mom grobu križ, svijeće i cvijeće, molitve bližnjih, Ti i ja u radosti Uskrsa. Vjerujem i znam da smrt i grob nisu kraj, već posljednja prijeđena stepenica i otvorena vrata kroz koja s Tobom ulazim u Raj u kojem hvalimo i častimo Boga radujući se susretu sa svim ljudima dobre volje.
Završna molitva
Moj dobri čovječe, brate i prijatelju! Hvala Ti što si sa mnom na križnim postajama života, moja si sjena i svjetlo u Svjetlosti. Svaki dan idemo korak po korak do kraja i novog početka bez kraja, Vječnost nas neprestano zove, čeka i prihvaća otvorena srca i raširenih ruku dobrodošlice. Nama treba otvoreno srce koje s ljubavlju odgovorno ljubi Gospodina Boga iznad svih i svega i bližnjega kao samoga sebe. Put je blagoslovljen, težak, zavojit, dug i kratak, smisao i cilj Ljubav! Moj suputniče, supatniče i trubaduru! Ne boj se! Ja sam s tobom, tvoj Isus! Zahvaljujući Božjem blagoslovu sv. Križa zajedno osvajamo vrhunce i doline zemlje i Neba gradeći Božje kraljevstvo Mira i Dobra!
Moj Isuse! Hvala Ti na djelotvornoj vjeri, nadi, ljubavi! Sretan sam, blagoslovljen… da zajedno dijelimo tugu i umnažamo sreću, da smo braća i prijatelji koji su nerazdvojni u rađanju, radosti, trpljenju, muci, umiranju i Uskrsnuću. Svaki je naš dah, dan, otkucaj srca… Pjesma brata Sunca!
Ljerka Mikić, OFS
