Isus, Franjo i ja se neprestano susrećemo u Tišini. Isus Franji i meni priča o svom odrastanju, djetinjstvu, mladosti i životu u običnosti svakidašnjice, o svojoj obitelji i svom domu, svojoj braći i svojim prijateljima, mislima i željama.
Posebno rado priča o bliskosti i blizini s Marijom i Josipom, zajedničkoj obiteljskoj molitvi i obiteljskom stolu, bezuvjetnoj međusobnoj ljubavi i razumijevanju i kada ne shvaćaju što im se sve događa i što dobri Bog od njih želi i traži. Naša želja bijaše i jest vršiti Božju volju, govori nam Isus, dok u Njegovim očima plamti Ljubav. Pamti toplinu Majčinog zagrljaja i Josipovu očinsku nježnost, kako s njima putovaše u hram i iz hrama kući. Sjeća se kako ga je Josip učio tesarskom zanatu i kako u njihovim rukama drvo dobiva novi oblik i miris, kako njih dvojica radosno i strpljivo postaju vrhunski umjetnici zahvaljujući Umjetniku nad umjetnicima. Govori kako bijahu blagoslovljeni i slasni zalogaji kruha posvećeni Očevom i Majčinom ljubavlju. Blagoslivlja Boga što s obitelji, braćom i prijateljima u znoju lica svojega blaguje kruh svagdašnji. Isus nam priča o danima ispunjenim Božjom i ljudskom blizinom i daljinom, Betlehemu i Egiptu, Nazaretu i Kalvariji, oazama i pustinjama, prijateljima i braći, patnji i križu, usamljenosti, sreći i oprostu, Uskrsu i Galileji, Nebu, otvorenosti i skrovitosti života u Bogu i s Bogom. Isus nas svojim životom potiče da imamo hrabrosti, volje i želje biti dobre osobe koje s ljubavlju odgovorno ljube Gospodina Boga iznad svih i svega i svoga bližnjega kao samoga sebe. U otvorenosti i tišini srca i duše slušamo Riječ Gospodnju i u djelotvornoj vjeri, ljubavi i nadi je slijedimo. Blagost Isusovih riječi i pogleda, Franjino i moje ganuće, vrijeme ispunjeno Božjom milosti i milosrđem, svi zajedno u Božjem zagrljaju Ljubavi.
Franjo Isusu i meni, najmanjem od najmanjih, priča o sebi i svom životu. Njegova je sestra priča kao Isusova - sestra poezija koja dodiruje srce i dušu, oplemenjuje i obogaćuje, zajedno s glasom Gospodina Isusa ispunjava Tišinu koja ispunjava moje biće. Franjo govori o svom životu, osobnim planovima i snovima, majci i ocu, Asizu i sv. Damjanu, pjesmama i lutanjima, sestrama pticama i bratu vjetru, braći vuku i gubavcu, sestri Klari i bratu Leonu, braći i sestrama. Brat Franjo kao i brat Isus više govore djelima nego riječima. U svakom danu i dahu njegovog života koji je uvijek blizu Boga, nekada blizu i daleko od ljudi, zajedno s bratom Suncem i svim stvorenjima Gospodnjim ponizno se klanjajući hvali, slavi, časti i blagoslivlja Gospodina! Franjine, kao Isusove, riječi i oči plamte Ljubavlju, njihova djela mijenjaju čovjeka i svijet. U Isusu i Franji Ljubav živi i diše. Isus Franju gleda i osjeća posebnom privrženošću i razumijevanjem, u njihovim rukama zagrljaj jaslica i križa: djeca i odrasli ljudi na putu u Očev Dom; žive život u punini Slobode! Naviru sjećanja… slušam i gledam, čujem i vidim Ljubav! Braća i prijatelji Isus i Franjo zajedno sa mnom, i sa svima nama, ovdje i sada žive običnost svakidašnjice ispunjene Božjim blagoslovima. Nježno me potiču pričati im o sebi.
Glas drhti. U pogledu suze. U srcu zahvalnost. Hvalospjev duše. Osjećam Ljubav. Zagrljaj Ljubavi. Radost. Mir. Sreća. Bliskost i blizina Isusa i Franje, Marije i Josipa, mame i tate. Sljubljenost obala modre rijeke, vječnost u Vječnosti. Riječi šutnje. Oči ogledalo duše. Što reći da obitelj i najbolji prijatelji ne znaju, ne osjećaju, ne vide?! Njima sam otvorena knjiga. Osjećam se velik kao mrav i beskrajno vrijedan, jer sam kao i oni, i sva Gospodnja stvorenja, milje Gospodnje i ljubljeno Božje dijete. Na njihovu želju i poticaj pričam im o sebi ćuteći nježni i čvrsti stisak njihovih ruku i beskrajnu ljubav u njihovim očima i srcu, tako smo blizu i bliski jedni drugima, njihov i moj život prepleteni nitima Ljubavi. Nebo i zemlja se smiješe, u nama i oko nas pjesma Tišine.
Otkucaji sata u otkucajima srca. Korak po korak, misao po misao, djelo po djelo, dan po dan, s Isusom, Marijom i Franjom na Putu Istine i Života. Upaljene svijeće nade izgaraju ne sagorijevajući. Sumnje i bol jačaju vjeru, ljubav se pročišćava u kušnjama i neprestano svjedoči u odnosu prema Bogu i bratu čovjeku, braći ljudima, svima i svemu stvorenom. Svako, i ovo naše, vrijeme treba, traži i želi poštene, produhovljene, iskrene… osobe – anđele dobrote. Moja obitelj, moji prijatelji i ja – bijedni crvić, i svi ljudi dobre volje, zdušno se podupiremo u nesebičnom sebedarju na cesti mira. Naši životi i susreti u pjesmi Tišine.
Ljerka Mikić, OFS
