Zahvaljujem Gospodinu za dane došašća, za još jedno čekanje u Nadi: Ljubav dolazi, Ljubav je došla ostati s nama i u nama, među nama, da nema Ljubavi ne bi bilo Vjere i Nade, ne bi bilo nas! Ljubav nas blagoslivlja spasonosnim znakom sv. Križa. Zdušno prihvaćajmo darivanje blagoslova Ljubavi znajući da put prema Bogu nikada ne ide mimo brata čovjeka. Vrijeme došašća, kao i sve dane u godini i u životu, treba živjeti u djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi, biti vjerni i radosni svjedoci Radosne vijesti.
Svako je vrijeme i prostor za osobe koje žive od Boga darovanom vremenu i prostoru blagoslovljeno, lijepo i teško. Bogu hvala, Isusovi, Franjini i naši dani, životi i prostori, mi osobno i svi zajedno, obilujemo Božjim blagoslovom koji nas čuva i prati u manje ili više lijepim i teškim okolnostima i mogućnostima života, u usponima i padovima koji su prilika za krenuti ispočetka u činjenju dobra drugima i sebi, biti blizak i drag Isusu, Mariji i Franji, osluškivati Božji glas i vršiti Božju volju, graditi Božje kraljevstvo na zemlji koja je posebno blagoslovljena rođenjem Gospodina Isusa jer Riječ je Tijelom postala, prebivala i ostala među nama. Ljubav je došla i dolazi da nas ljubi i spasi; Ljubav, kao i mi, čeka u Nadi i Vjeri da ćemo je srcem udomiti i ljubiti iznad svih i svega i bližnjega kao samog sebe. Činimo li tako? Može li Ljubav svjedočiti o našoj ljubavi?
Ljubav, Marija, Josip i mi u društvu asiškog siromaha čekamo Isusa u Nadi. Milosno vrijeme za milosne darove, za promjenu nabolje, za obraćenje. Ljubav se razlijeva poput iživot, za Vječnost ovdje i sada, i zauvijek: Gospodin obilno blagoslivlja dobre plodove vjere. Ne uskratimo sebi i drugima Božji blagoslov. Gospodin nam ide u susret, pođimo i mi u susret Gospodinu.
Marija, Josip i Franjo u Riječi Tišine čekaju Isusa pripremajući jaslice svog srca i života da udome maleno Dijete potrebno naše ljubavi. Njihove su oči ogledalo duše, uživam u pogledu svetih osoba, razgovaramo hvalospjevima srca i molitvama zahvalnosti, usmjeravaju moje misli, riječi, želje i djela prema Gospodinu koji dolazi, osmijehom sreće zbore: Gospodin je došao, tu je u nama, među nama i s nama, budimo i mi u Njemu, maleni kao maleno Dijete. Svete mi osobe svojim životom pričaju o malenosti, ljubavi, odgovornosti, slobodi… osjećam kajanje i stid, bijedni sam crvić i previše grešan čovjek. Gospodine! Molim Te, oprosti mi greške, grijehe, propuste…
Gospodine! Hvala Ti za još jednu darovanu priliku i mogućnost, još jedan novi dan, još jedno došašće, za sv. Mise zornice, za braću ljude, za bratstvo i obitelj, i za mene, tvog manjeg brata koji želi s Tobom plesti vijence vjere, nade, ljubavi i dobrih djela. Svi smo pozvani činiti dobro, posebno mi, Tvoja i Franjina braća i sestre, Vaši i Marijini sinovi i kćeri, ljubljena Božja djeca. Ljubavi! Uči nas Ljubavi!
Opet krećemo ispočetka i nastavljamo dalje. Bože! S Tobom čekamo Tebe i sebe u Nadi koja Toplinom Svjetlosti grije svijet. Iznova se susrećemo na marginama i centrima osobnih i ljudskih života i nastamba, potičeš nas na preispitivanje vlastite ljestvice vrijednosti i odluka, misli i korake vraćaš na Izvor, na Evanđelje koje je Pravilo našeg franjevačkog načina života. Koliko smo blizu i daleko Izvoru vode žive? Osluškujemo i slijedimo li poticaje Duha Svetoga? Živimo li data obećanja, svoj poziv i poslanje? Jesmo li veliki u malenosti služenja? Izvršavamo li svoje dužnosti i obveze? Jesmo li s ljubavlju odgovorni? Ugrožavamo li svojom slobodom, svojim izborom i pravima slobodu, izbor i pravo, život i zdravlje brata čovjeka i braće ljudi? Prihvaćamo i ljubimo li braću gubavca i vuka u drugima i u sebi? S Isusom, Marijom, Josipom i Franjom zdušno ostavljajmo tragove ljubavi, budimo anđeli dobrote.
Dani došašća, noći pune zvijezda, upaljene svijeće na adventskim vijencima, skrušene i žarke molitve, zahvalnost, možda snijeg, sjećanja… sve isto i sve drugačije kao i mi, mali veliki ljudi za mala velika djela; Gospodin nas zove živjeti na zemlji za Nebo, uvijek kada u svom srcu i domu prihvaćamo brata čovjeka otvaramo vrata Neba koje nam je tako blizu i daleko.
Gospodine! Hvala Ti na danima i osjećajima vjere, sumnje, žrtve, pokore, iskušenja, sreće, tuge, radosti, boli… na čovječnosti! Blagoslovljeno je s Tobom, građanima Neba i hodočasnicima zemlje dijeleći umnažati i darivajući primati ljubav čekajući Tebe u Nadi.
Ljerka Mikić, OFS
