Još se jedno ljeto bliži svome kraju, dolazi, Bogu hvala, rodna i plodna jesen. Uvijek je jedan kraj za novi početak i novi početak za jedan kraj. Za nama dani godišnjih odmora, hodočašća, putovanja, susreta… Bijasmo s Gospodinom Isusom na gori Tabor, s nama često bijahu Marija, Franjo i naša obitelj, to su doživljaji koji preobražavaju, ispunjavaju i koje treba s ljubavlju živjeti. Vraćamo se u dolinu sunca i suza, blagoslovljenu svakidašnjicu, u vrijeme prepletenosti žetve i sjetve, u toplinu i hladnoću običnosti dana ispunjenim daljinama i blizinama vjere, nade i ljubavi koje se hrane Božjom milosti koja nam dariva snagu na Putu Istine i Života.
Draga osoba, anđeo dobrote, u čije je srce i lice život ostavio tragove, a Božja ljubav upisala blagost i nježnost, oči boje Neba ogledalo duše, ruke prepune bora tople i meke, srasle sa sv. Krunicom, djela i riječi blagotvorni, snažni i tihi, s radosnim osmijehom djeteta, s ljubavlju govori: zahvaljujem Gospodinu što moj život i dan, vjerujem i svi naši životi i dani, počinju, traju i završavaju molitvom i blagoslovom sv. Križa. Blagoslov je i sreća biti blagoslovljen, križati se i blagoslivljati u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga, vjerovati i sve dobro činiti da tako bude svima i meni, da bude i jest Amen! Oduvijek su moji preci blagoslivljali svoje pretke i nas potomke darovima Božjeg blagoslova, tako i ja blagoslivljam svoju obitelj, cijeli svijet i sebe obiljem Božje ljubavi i milosti. Gospodin Bog me blagoslivlja sv. Križem, svojom i ljubavlju svoje Majke koja je moja i ljubljena Majka svih nas ljudi. S Isusom i Marijom je sve u životu bolje, lakše, sigurnije… Bijaše trnja i ruža, radosti i siromaštva, zaljubljenosti i razočarenja, sumnje i kajanja, šutnje i oprosta, dana bez svitanja i tamnih noći, drugima i sebi nagrada i teret, drugi meni i sam sebi dar i kazna, bijah što i jesam: običan čovjek, bijedni crvić beskrajno vrijedan u Božjim očima.
U svim trenutcima života, u svakom danu i na svakom mjestu, na poslu i odmoru, u radosti i u boli, u samoći i s prijateljima, i danas, kada zlatna jesen dariva hladnoću kostima i mudrost mislima, neprekidno zdušno moleći zahvaljujem Gospodinu hvalospjevom duše koja kliče: moj dobri Bože! Tebi hvala, slava, čast i blagoslov svaki! S Gospodinom sam na vrhuncima gora, zelenim poljanama, pustinjama i teško prohodnim stazama. Moji dani blagoslivljani darovima blagoslova sv. Križa upisani su u Vječnost. S Kristovim je Križem uzdignut i moj križ. Isus, Marija i Franjo, sva braća ljudi i Božja stvorenja su mi suputnici i svjedoci, njihov sam suputnik i svjedok da Ljubav svakom od nas i svima zajedno uzvisuje križeve koji su put u Nebo kamo ulaze osobe koje hodočasteći suznom dolinom u nesebičnom sebedarju žive s bratom čovjekom i za brata čovjeka, za braću ljude, svakome i svima čine dobro, uvijek i svuda šire mir, s ljubavlju vrše Božju volju. Na stranicama knjige mog života je rukopis srca udomljenog u Srcu Isusa i Marije kojima zahvaljujem da sam učenik u školi Ljubavi koja ljubi i blagoslivlja.
Drago dijete! Dobri mladi čovječe! Moj prijatelju! S Franjom slijedi Isusa i Mariju. Tvoja svaka misao i želja, svaki korak i dah, svako djelo neka hvali, slavi, časti i blagoslivlja Gospodina kao što Gospodin blagoslivlja tebe i cijeli svijet. Svoj život udomi u Isusovom životu; s Gospodinom hrabro gradi kuću na stijeni, dopusti cvjetanje darova i plodova Duha Svetoga na poljima svog života i s povjerenjem hodi u Očev Dom. Živi u Božjem zagrljaju!
Anđeo mira živi u Božjem zagrljaju, njegov je život svjedočanstvo za Ljubav. Kao Marija, na Božji poziv odgovara: evo me, neka mi bude po Tvojoj Riječi!; i kao Franjo, kada dođu nedoumice pita: Gospodine! Što želiš da učinim? Sluša Riječ Gospodnju i živi po Njoj. Njegov je život od vječnosti do Vječnosti obilježen blagoslovom Križa u radosti Božića i svjetlu Uskrsa.
Jesmo li nekome i sebi anđeli mira i dobra? Slušamo i živimo li po Riječi Gospodnjoj? Jesu li naši životi i dani obilježeni molitvama zahvalnosti i blagoslovom sv. Križa? Pomažemo li jedni drugima nositi i dijeliti muke i terete običnosti svakidašnjice? Umnažamo li jedni s drugima radost i sreću blagoslovljene svakodnevice ispunjene Božjom i ljudskom bliskošću? Jesu li naša proljeća, ljeta, jeseni i zime dani osobne i zajedničke sjetve i žetve ljudskosti? Bogu hvala da nam dariva prilike i mogućnosti, prostor i vrijeme. Imamo li volje, želje i hrabrosti dopustiti sebi i drugima živjeti u Božjem zagrljaju, ćutjeti Božje dodire, cjelivati Isusove Rane, svakom čovjeku i svim Gospodnjim stvorenjima biti brat i prijatelj?
U svakom od Gospodina Boga darovanom danu krenimo ispočetka i nastavimo dalje biti radosni svjedoci Radosne vijesti.
Ljerka Mikić