Blagoslovljeno je i lijepo raditi i odmarati s Gospodinom, umnažati i dijeliti radost i tugu, biti s Njim svaki tren života. Gospodin želi i hoće biti s nama uvijek i svuda. Želimo li Gospodina za neprestanog životnog suputnika? Možda nekada i negdje ne želimo i ne primjećujemo Njegovu nazočnost, bude nam suvišak, smetnja: Brata i Prijatelja nemilosrdno ignoriramo. Nadam se da to ne činimo, a osobno se trudim, želim i molim Gospodina da smo stalno zajedno, jedno drugome Svjetlost i Sjena, da radimo i odmaramo u Božjoj prisutnosti i ljubavi s ljubavlju ispunjavajući Božju volju. Božja je volja i želja da živimo s Gospodinom i u Gospodinu, da je naš život, kao i Franjin, Pjesma brata Sunca.
Bogu hvala što svatko i sve ima svoj prostor i vrijeme, smisao i cilj. Posebno se ovih dana prepliću rad i odmor, sati rada i trenutci odmora koji ispunjavaju osobnim i zajedničkim zadovoljstvom i srećom, blizinom Boga, ljudi i samih sebe. Gospodin nas neprestano potiče i zove na molitvu, rad i odmor s Njim i zajedničko zahvaljivanje Bogu na blagoslovu darivanja života Životu. U svemu što radimo i jesmo trebamo biti dobre osobe, svjedočiti Božju ljubav među ljudima.
Jedan dobar i drag ujak koji hodočasteći dolinama i vrhovima suza i sunca, a sada kao moji i svi naši dobri anđeli odmara u Nebu u Božjem zagrljaju, u jednom razgovoru mi reče: zahvaljujem Bogu što je cijeli moj život odmor s Gospodinom, u svakom trenu i koraku sa mnom su Isus, Marija i Franjo, i ja s Njima. Zahvaljujući Božjoj ljubavi i milosti, i mojem odazivu na Božji poziv moj je život Pjesma brata Sunca. Odmor i rad trebaju Božju bliskost i blizinu, blagoslov, našu volju, želju i od Boga nama darovano vrijeme i prostor za naš spas i spas braće ljudi. Znam da put prema Bogu nikada ne ide mimo čovjeka, zato molim, želim i trudim se biti, koliko je moguće više, velik u malenosti služenja, da sam blizu braći Isusu i ljudima i samom sebi. Isus, Marija i Franjo me s ljubavlju strpljivo uče umijeću i ljepoti malih koraka. Nije uvijek lako, ali je uvijek blagoslovljeno i lijepo. U životu dobrog čovjeka Božja svjetlost i toplina koja grije, nadahnjuje, blagoslivlja… i koja se pamti.
Bogu hvala na pamćenju i zaboravu, na sjećanjima i svakom trenutku, dahu i koraku života, na svakom čovjeku, cvijetu, leptiru, knjizi, tišini, sestri vodi, braći vjetru i proplanku, na svima i svemu, na meni i Tebi, moj dragi brate i prijatelju. Ti i ja, zajedno i odvojeno odmaramo s Gospodinom i u Gospodinu. Posebno su nam dragi suputnici i suhodočasnici Marija i Franjo, s njima hodočastimo i hodočastimo k njima, a oni nas usmjeravaju i vode našem bratu i prijatelju Isusu koji je Put, Istina i Život.
Jedan od načina odmora s Gospodinom su hodočašća. Mnogi zahvaljujući Božjoj milosti i mogućnostima krenu na hodočašća srca i duše, a mnogi hodočaste srcem i dušom, mnogima je darovano na hodočašćima srca i duše hodočastiti srcem i dušom, i bratu magarcu s užitkom darovati slatkoću dragih umora i odmora. Jedno od hodočašća srca i duše koje se hodočasti srcem i dušom s osmjehom radosti i sreće na licu, i posebnom Božjom i ljudskom blizinom je Franjevački hod. Dok pišem ovaj tekst uživam u riječima i slikama koje nam šalje naš dragi fra Davor i zajedno s našom divnom franjevačkom mladosti hodočastim srcem i dušom jednim dijelom naše ljubljene majke domovine Bosne i Hercegovine. Osjećam Božju, bratsku i prijateljsku bliskost i blizinu i zahvaljujem Gospodinu sto svi zajedno s Njim i u Njemu živimo i odmaramo. Dragi fra Davore, dragi framaši, draga braćo i sestre franjevačke obitelji, članovi Franjevačkog reda i svi ljudi dobre volje! Hvala Bogu i Vama što u jedinstvu različitosti živimo ljepotu franjevačke duhovnosti i karizme, i u djelotvornoj vjeri nadi i ljubavi činimo mir i širimo dobro dopuštajući Umjetniku oblikovati naše glinene posude, biti svjetlo svijeta i sol zemlje, raditi i odmarati s Gospodinom i u Gospodinu!
Svakome su neki umori i odmori, susreti i hodočašća posebno bliska i draga, svaka osoba i svako mjesto, župa, kraj, ima neki poseban susret, hodočašće, zavjete, molitve, zahvale s kojima i za koje živi tijekom cijele građanske i crkvene godine i života, koje ga obilježi, posebno blagoslivlja. Sva na molitve i hodočašća vode bliže k Isusu i Majci Mariji, samima sebi i bratu čovjeku.
U mojem je kraju desetinama godina posebno blisko i drago hodočašće Gospi od Anđela u župu Gornja Tramošnica, mnogi vjernici zajedno sa svojim dragim ujacima vjerno i s ljubavlju hodočaste Kraljici Franjevačkog reda, anđela i obitelji s hvalospjevima duše i srca zajedno umarajući se i odmarajući s Isusom, Marijom i Franjom.
Još je jedno hodočašće posebno priraslo srcu i duši vjernika moje župe i mnogo šire. Ove je godine 2021, 10. kolovoza, 10. zavjetno hodočašće s Gospinim kipom kroz pet sela župe Tolisa. Posebno smo sretni i zahvalni Gospodinu Bogu što mi, članovi Franjevačkog svjetovnog reda pratimo od Raščice do Raščice našu nebesku Majku Mariju koja posjećuje i blagoslivlja svoju ljubljenu djecu u njihovim domovima, jer svi koji ne mogu hodočastiti, ispred svojih obiteljskih kuća srdačnim molitvama zahvalnosti pozdravljaju Isusovu i svoju Majku Mariju – Veliku Gospu, koja je zaštitnica i zagovornica župe, crkve i samostana, i svih nas. Ovim se hodočašćem duhovno pripremamo i za patron župe, pletemo vijence sv. Krunice i dobrih djela kličući zajedno s Marijom i Franjom: Bog moj i sve moje! Po povratku na Raščicu oko ponoći, pod zvjezdanim nebom ispod tornjeva posavske katedrale, posebno ispunjeni, radosni, sretni… slavimo sv. Misu blagujući s Gospodnjeg stola Ljubavi!
Blagoslovljeno je i lijepo raditi, hodočastiti i odmarati s Gospodinom i u Gospodinu. Gospodine! Hvala Ti što si s nama i u nama, među nama!
Ljerka Mikić, OFS
