Prolaze dani jedan za drugim slični kao jaje jajetu, a opet drugačiji, neponovljivi, posebni. Tako brzo danas postaje jučer i sutra bude danas. Prolaze ljudi kroz prostor i vrijeme. Kome se više žuri i tko želi laganiji tempo života? U međusobnoj prepletenosti i razdvojenosti svi ostavljaju tragove postojanja upisane u pijesak ili kamen.
Zahvalno prihvaćamo Božje darove i talente i s ljubavlju ih dijeleći umnažamo na dobrobit svih, kao Isus i Franjo koji u običnosti svakidašnjice dok s bratom magarcem hodaše ovom posvećenom i blagoslovljenom majkom i sestrom zemljom, i ovim lijepim, svetim i grešnim svijetom bijahu s najmanjima od najmanjih čineći svima dobro i šireći mir. Danas, ovdje i sada, zovu i šalju nas, mene i Tebe, dragi prijatelju, sestro i brate, da budemo u svijetu, a ne od svijeta. Zajedno i odvojeno, prema mogućnostima i okolnostima biramo, odlučujemo i živimo u slobodi i odgovornosti ljubljene Božje djece.
Dobri Otac nebeski nam dariva kruh svagdašnji za dušu i tijelo. Molitvama zahvalnosti i dobrim djelima se krijepimo za Gospodnjim i obiteljskim stolom. Braća sunce i vjetar nježno miluju zlatno klasje pšenice i cvjetove maka. Čista srca i u znoju svoga lica sretna braća ljudi zahvaljuju Gospodinu na Božjem blagoslovu molitve i rada njihovih ruku. Hvalospjevu duše se pridružuje pjesma zvona. Dan počinje, traje i završava anđeoskim pozdravom Gospi; Majka ljubavlju i molitvama prati, čuva i blagoslivlja svako svoje dijete, sa svakim i sa svima suosjeća u radosti i boli. Suosjećamo li jedni s drugima?
Svaki je dan vrijeme sjetve i žetve ljudskosti. U sitnicama pokazujemo koliko su nam bitni bližnji i mi sami sebi. Jedna dobra i draga osoba priča: nekada se pitah kakva bijaše svakidašnjica Isusa, Marije i Franje? Jesu li osjećali umor, zasićenost, tugu, bol? Zbog koga i čega su plesali i plakali od sreće? Što i kako su radili u radosti i patnji? Bijahu li uvijek vjerni prijatelji, sestre i braća, svojoj obitelji i svojim prijateljima? U mislima i srcu pitanja. Duša osluškuje. U Tišini čujem odgovore. Pažljivo slušam nježni i jasan glas: „Prijatelju! Svaki je naš dan kao i tvoj. Tvoja ljubav umnaža našu ljubav darivajući joj krila, tvoja nada učvršćuje našu nadu, tvoja vjera jača našu vjeru. Svemogući Bog bdije nad svima nama blagoslivljajući nas! Ne boj se. Budi dobar čovjek! Tu gdje jesi, živi s ljubavlju odgovorno i pošteno. Svakom danu daj priliku biti najbolji dan u tvom životu, svakom čovjeku daruj priliku biti čovjekom. Sebi dopusti priliku koju ti Bog dariva: darivati sebe i druge najboljim dijelom sebe. Budi sebi i drugima brat i prijatelj! Često nije lako, često je prezahtjevno i uvijek lijepo, ali samo tako gradiš kuću na stijeni i topli dom u srcu i duši, pozvan si i poslan biti graditelj nade. U našem su životu, kao i u tvom, oseke i plime, cvijeće i drač, studeni i vrućine noći i dana, malaksalost srca i duše, mi kao i ti želimo samoću i društvo drage osobe, nas kao i tebe, prati blagoslov Križa darivajući svakodnevno došašće i Božić, korizmu i Uskrs. Mi, kao i ti, padamo i ustajemo ustrajni na Putu Istine i Života. Ti, kao mi, srcem umijeća malih koraka čini dobra djela koja su neshvatljiva lakoća postojanja i ljepota jednostavnosti. Budi kao mi Božji čovjek velik u poniznosti i poslušnosti!“
Da, moji dragi Prijatelji! Želim biti Božji čovjek, osoba vjere, nade i ljubavi. Želim i hoću cvjetati gdje sam posijan: u obitelji, u bratstvu, u školi, na poslu, na odmoru, u mirovini, u razgovoru, šutnji… Želim i hoću ljubiti i služiti kao Marija, Isus i Franjo. Želim, molim i zahvaljujem Gospodinu što su Njegove i moje želje Njegova i moja dobra djela. Umjetnik nad umjetnicima pažljivo i pomno oblikuje moju glinenu posudu života, ima mjesta i vremena za svakoga i sve od neprocjenjive vrijednosti, ljubljen sam i ljubim! Hvala Bogu, sretan sam da je svaki moj dan ispunjen Božjom i ljudskom blizinom i bliskošću, da ljubim Boga iznad svih i svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Ljubav mi otkriva i dariva živjeti Tajnu života i sreće da s ljubavlju služim Gospodinu Bogu u bratu čovjeku. U očima dobre i drage osobe Radost, Mir!
Dani prolaze i ostaju, neki se pamte, neki zaborave, svi ostave trag. Svaki je dan, kao i svaki čovjek i život Božji blagoslov, dar, Božja milost koja Božju ljubav preko nas svjedoči braći ljudima i cijelome svijetu, potiče i hrabri da u nesebičnom sebedarju budemo najmanji među i s najmanjima.
Ljerka Mikić, OFS
