Siromašak iz Asiza i svetac cijelog svijeta tako blizu i tako daleko, njihovi putovi na mojim stazama, moje ceste na njihovom putu; međusobno smo bliski i dragi u dodirnim točkama, razmimoilaženjima i raskrižjima naših osobnosti. Utemeljitelj Franjevačkog reda i dika sv. Franje su dobre, produhovljene osobe koje me privlače svojim jednostavnošću, potiču i hrabre u usponima i padovima, porazima i pobjedama, sivim i vedrim danima, glasnoj i mrtvoj tišini; s njima sam bolji čovjek koji ljubi Boga iznad svih i svega, i bližnjega svoga kao samoga sebe.
Zahvaljujući Božjoj milosti i ljubavi, Franji i Anti svaki je moj dan ispunjen željom i voljom za širiti mir i činiti dobro. Na vrhuncima i u dolinama sunca i suza padam i ustajem, spotičem se o zrno prašine i kotrljam kamenje uzbrdo kao vjesnik milosti i anđeo mira. Potpora slabih i oganj ljubavi mi usmjeravaju misli i korake Bratu, Prijatelju i Učitelju Isusu koji nas uči s ljubavlju živjeti u Ljubavi i za Ljubav.
Zajedno s prijateljima i braćom, i u njihovoj malenosti, tešemo moje umišljenosti i moju izokrenutu ljestvicu vrijednosti ponovno vraćamo u pravi položaj da može biti kako na nebu tako i na zemlji. Njihova poslušnost Gospodinu Bogu slama moje negodovanje, moj ego i moju volju otkrivajući mi beskraj Slobode koja dariva blagoslov živjeti kako i što trebamo biti i jesmo: ljubljena Božja djeca! U siromaštvu Isusa, Franje i Ante gledam, vidim i uživam u raskoši Evanđelja, zdušno i ponizno molim Gospodina da se moja vjera i ljubav očituju dobrim djelima prema svakome i svima, i da sam uvijek i svuda osoba nade. Glasnik velikoga Kralja i stup Crkve nose pečate i darove Duha Svetoga koji s Ocem i Sinom sve nas zajedno i svakoga osobno blagoslivlja i zove da slijedimo Ljubav. Isusovim ranama urešeni prijatelj Božji i miljenik božanskog Djeteta vode me Putem Istine i Života Kristu Kralju. Na postajama križnih putova blagujemo kruh i vodu, krv i znoj, u zorama Uskrsnuća i sutonima Rađanja je vino na obiteljskom stolu; ljudi, kuća i dom ispunjeni toplinom Svjetlosti.
Da, blizu smo i bliski, ponekad daleki! Budem daleko od samoga sebe i od svoje sjene, od braće, prijatelja i obitelji, daleko od Boga i svih Božjih stvorenja. U oazama usamljenosti i samoće osjećam Božje dodire Ljubavi, vjerujem i znam da je Bog sa mnom i u meni, da su u pijesku, vatri i na kamenu Njegovi koraci, siguran sam i zaštićen na Njegovim Rukama, u Njegovom zagrljaju i naručju; braća, prijatelji i obitelj me prate molitvama, mislima, srcem… Blagoslovljena sam, sretna i bogata osoba zato što sam ljubljen i ljubim. Uzor ljubavi prema bližnjemu i revnitelj duša raduju se mojim radostima dok s njima strpljivo sestru volju i brata magarca vodim preko trnja do zvijezda. Otvaramo vrata i prozore da svježina Božjeg Duha obnovi lice zemlje. Mirišu ljiljani, lipe i gladiole, sestre ševe i pčele, i braća leptiri pjevaju i plešu u Božjem vrtu, cvjetnjak ispunjen Božjom ljepotom. Sjajno ogledalo čistoće i ljiljan djevičanstva ispunjavaju moje misli željom za biti poslužitelj gubavih i utjeha žalosnih.
Jak u svojoj slabosti molim i trebam blagoslov i pomoć Isusa, Marije, Franje i Ante. Korijenje i krošnja stabla dobivaju oblik svetoga Križa; sljubljenost Stvoritelja i stvorenja. Gospodine! Hvala Ti što smo tako blizu i tako daleko. Između nas i u nama Ljubav! Potpora slabih i uzor kreposti svojim životom me potiču biti kao oni: primjer krotkosti i ljubitelj siromaštva. U poniznosti i poslušnosti rado prihvaćam Božju volju. S Franjom i Antom kličem: Bog moj i sve moje! Znam da nije lako, jeste teško i lijepo. Gorući seraf ljubavi i učitelj pokornosti obećavaju pomoć i zagovor, znaju staze zalutalih i svjetla nevjernika, savjetuju me biti s ljubavlju vjeran i odgovoran prema Bogu, ljudima, sebi i njima. U vjeri moje nevjere prava slika raspetoga Krista i čuvar božanskog znanja svojim primjerom uče i pokazuju da je pravilo ljudskog života Evanđelje, jer čovjek je čovjeku brat. Dobri čovječe, dragi prijatelju! Je li u Tvom i mom životu uistinu tako? Ljubimo li Boga u bližnjemu i bližnjega u Bogu? Sv. Franjo Asiški i sv. Anto Padovanski žive zapovijedi ljubavi. Živimo li svoj poziv i poslanje: biti dobar čovjek, biti dobri ljudi?
Padam i ustajem, ustajem i padam, svakodnevno se trudim i želim živjeti čovječnost na djelu, biti radosni svjedok Radosne vijesti, uvijek blizu i blizak, i kada sam daleko, Isusu, Mariji, Franji, Anti i bratu čovjeku koji me blagoslivljaju i koje blagoslivljam Gospodinovim križem koji je put u Očev Dom!
Ljerka Mikić, OFS
