Isus, Franjo i ja u životnim pustinjama i oazama, u sutonima i svitanjima vjere, nade i ljubavi, u pobjedama i porazima čovječnosti, u zahvalnosti Bogu na blagoslovu darivanja blagoslova Križa koji je ljestve u Nebo. S Isusom i Franjom moje pustinje cvjetaju mirom i moje su oaze beskrajna prostranstva Dobra, bez Isusa i Franje sam zgažen ili suhi list na vjetru nošen bez smisla i cilja. Zahvaljujem Božjoj milosti na darivanju braće i prijatelja s kojima dijelim tugu i umnažam radost, uče me da je blaženije darivati nego primati i da dođu dani kada trebamo dopustiti Bogu, sebi i braći ljudima posebnu bliskost i blizinu živjeti djela ljubavi i milosrđa; sada su milosni dani, sada je vrijeme spasa! Bože! Hvala Ti na danima korizme!
Svaka je korizma, kao i svaki dan, jedinstvena, posebna, neponovljiva, od Boga blagoslivljano i darivano vrijeme za sjeti se čovječe da si prah i u prah ćeš se vratiti, zato obrati se i vjeruj Evanđelju, i uz Božju ljubav i milost spasi sebe i brata čovjeka, braću ljude. Iskoristi darovanu priliku i mogućnost za novi početak i nastavak biti dobra i još bolja osoba koja ostavlja tragove i pečate ljubavi na svim životnim postajama. Meni osobno, ova je korizma posebno posebna, proživljavam i osjećam bliskost i blizinu Križa i Neba, što me Križ jače pritišće, sve su nježniji Božji dodiri ljubavi i Ljubav sve bliže, sljubljujemo su u naručju Presvetog Trojstva i zagrljaju Oca i Majke, svakim dahom i svakim trenom sve sam bliže Nebu, čuvaju me i prate moji dobri anđeli. Majka i sestra zemlja sa mnom slijedi Isusa i Franju s kojima kroz sumnje i kušnje, molitve i dobra djela, jačamo vjeru i povjerenje u Stvoritelja svega svijeta, Gospodina Boga! Gospodin, Franjo i ja, bijedni crvić, na Putu Istine i Života.
Korizma je novo proljeće života, vrijeme kada čovjek ozdravlja duh i tijelo, s Izvora vode žive napaja dušu, srce i misli; kada pustinje postaju plodne oaze djelotvorne vjere, nade i ljubavi. Naše su patnje, boli, radosti i sreće u Isusovim patnjama, bolima, radosti i sreći, Isusova Muka, smrt i Uskrsnuće blagoslivlja našu muku i smrt, nama i našem životu i postojanju dariva smisao i cilj: vječni Život!
Svaki je dan od Boga darovana prilika za činiti ljudima što želimo da ljudi čine nama. Činimo li tako? Vraćamo li oko za oko, zub za zub? Kajemo li se i molimo li oprost od Boga, ljudi i sebe za greške i grijehe riječi, misli, djela, propusta??? Sudimo i osuđujemo li Božja stvorenja? Gradimo li kuće na stijeni ili pijesku? Rušimo li zidove gradeći mostove među ljudima? Suosjećamo i pomažemo li braću ljude u potrebi? Prihvaćamo li druge i drugačije? Živimo li u slobodi ljubljene Božje djece? Što je za nas i nama sloboda? Jesmo li s ljubavlju odgovorni? Je li nam odgovornost, pažnja i briga za druge i sebe strah i nevjera? Čuvamo i štitimo li život i zdravlje brata čovjeka od začeća do prirodne smrti? Njegujemo li prihvaćanje i razumijevanje u međusobnim odnosima? Svjedočimo li Božje zapovijedi ljubavi? Moja braća i moji prijatelji Isus i Franjo, i mnogi dobri ljudi, vjerno životom svjedoče Ljubav, a ja, velik kao mrav, spotičem se, padam i ustajem zahvaljujući Bogu i braći, zajedno s njima krećem ispočetka i nastavljam dalje birajući milost primanja i darivanja Božje ljubavi koja toplinom Svjetlosti dariva cvjetanje pustinje u kojoj mirišu cvjetovi i plodovi sebedarja. Iznova otkrivam kako je dobro i blagoslovljeno živjeti u obitelji i bratstvu, biti velik u malenosti služenja, u zajednici i u samoći umnažati blagoslov čovječnosti odjeven habitusom franjevačke duhovnosti i karizme koju posebno krasi ljepota jednostavnosti.
Isusova, Franjina i moja korizma. Put križa i križ puta, radost pripadanja. U njihovim sam pustinjama kaktus i tratinčica, golet i proljetna trava, suša i jutarnja rosa. Zbog njih i s njima moja pustinja cvjeta, moje oaze predvorje Raja, haljine bijele kao snijeg, duša mirisna kao ljiljani, u mojim očima Nebo. Moja krv u Isusovoj krvi, moje srce u srcu Isusovu, u naručju sam Isusa i Franje, Isus i Franjo u mojem zagrljaju, cjelivamo se suzama Sreće. Brat magarac odmara na mekoj postelji jaslica i križa. Slušam Tišinu. Gleda me i grije brat Sunce. U svim je Gospodnjim stvorenjima Božja ljepota. U svakom čovjeku nalazim Isusa. Isus kod mene i u meni nalazi svoj Dom, suputnici smo i supatnici dolinama i vrhovima ljudskosti i svijeta, Franjo se raduje našoj prepletenosti niti u uzoranim brazdama života. Posijano sjeme nikne, raste i donosi rod, obilni plodovi dobrote. Zagrljeni mir i dobro, miriše ljubav, oaze vjere i nade; sklad svemira! Brat Isus, manji brat Franjo i braća ljudi na putu u Očev Dom! Čovjek je čovjeku brat!
Ljerka Mikić, OFS
