Uvodna molitva:
Gospodine Isuse Kriste! Hvala Ti što stazama trnja i cvijeća idemo cestom mira na Putu Istine i Života. Moje patnje u Tvojoj patnji, Tvoje boli liječe moju bol. Blagoslovljeno je s Tobom, korak po korak, ići u Očev Dom. Moja je sjena u Tvojoj Svjetlosti, moja slabost u Tvojoj jakosti, moj križ u Tvome Križu, blizu smo i bliski u Božjoj ljubavi.
Dobri i dragi čovječe! Zahvaljujem Ocu nebeskom što smo zajedno na Putu križa prijatelja, u danima sunca i kiše, u usponima i padovima, u pustinjama i oazama, tišini i buci, u djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi umnažamo sreću i dijelimo tugu.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt
Brate, prijatelju! Suđeni smo i osuđeni smo na smrt. Uzimaju sebi pravo koje nemaju: suditi, osuditi i oduzeti život. Kriv sam zato što sam nevin. Koja je tvoja krivnja, tvoj grijeh? Jesi li među osobama koje osuđuju ili koje opraštaju? Molim te, uči od mene: biraj Ljubav!
Moj Isuse! Često sudim i osuđujem, zahvaljujući i meni patnja je sastavni dio života, griješim s predumišljajem i bez predumišljaja; pohlepan, ohol, ravnodušan, sebičan, lijen… Želim s Tobom mijenjati sebe.

Druga postaja: Isus prima na se križ
Prijatelju! Trebamo krenuti, korak po korak, put je dug, na mojim ramenima sav teret svijeta, osjećam blizinu Neba i tvoj bol, strepnja na tvom licu. Početak je težak, ljudi uživaju gledajući nas. Doprinosiš li patnji drugoga stavljajući terete na njegova ramena? U svom križu nosim križeve svih ljudi blagoslivljajući sve svojom ljubavlju. Sa mnom budi blagoslov.
Isuse! S tobom primam na sebe križ koji zaslužujem, sude mi moji grijesi i braća ljudi. Bojim se, drhtim, vjerujem i nadam da je meni i mom križu u Tvom Srcu i zagrljaju odmor i spas, jer Ti opraštaš i ljubiš. Uči me oprostiti drugima i sebi, ljubiti Tebe, druge i sebe. Hvala Ti što zajedno idemo stazom muke i sebedarja za osobni mir i mir svakog čovjeka.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem
Brate! Težina ljudskih grijeha otežava moje korake, na trenutak gubim snagu i padam na zemlju, vjerno me slijediš. U mojem padu i tvoj je pad, u mojem ustajanju i tvoje ustajanje, zajedno padamo i ustajemo, naše patnje brišu tvoje grijehe. Pred nama je muka, bol i cilj, ne boj se nisi sam, ostajem s tobom!
Isuse! Zahvaljujući meni naš je pad i zahvaljujući Tebi naše ustajanje. Vraćamo snagu za naprijed. Nema stajanja u mjestu, treba ići dalje cestom ljubavi dok se ljudi raduju našoj patnji očekujući naš propast. Tvoja mi jakost vraća snagu za korake prema Svjetlosti, u Tvojoj je ljubavi moja nada i vjera.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
Brate! Ti i ja u susretu s Majkom. Neizreciva bol, patnja, razumijevanje, shvaćanje, prihvaćanje… predobre majke i ljubljena djeca, susret koji tješi, liječi… iako križevi pritišću srce, dušu, ramena. Šapat Tišine. Pogled dug, oči ogledalo duše. Sljubljenost Neba i zemlje. Moja i Tvoja Majka nas blagoslivljaju i prate na Putu Istine. Zdušno prihvaćamo Majčine blagoslove jer Majke su Božji blagoslov i dar.
Isuse! Hvala Tebi i Majkama na susretu s njima. Boli me njihova patnja i bol, moja nezahvalnost, moj grijeh, osjećam ponos i stid. Vaši me pogledi tješe. Posebno je u ovim trenutcima dobro znati i osjećati da sam ljubljen i da ljubim, da sam voljeno dijete mame i tate i Tvoj predragi brat. Moj najbolji Brate! S Tobom, Majkom i Ocem hrabro idem Putem križa.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Moj brate i prijatelju! Ti i ja smo jedan drugome Šimun Cirenac. Zajedno dijelimo tugu i umnožava radost. Blagoslovljeno je imati s kim u danima sunca umnožiti sreću i u vremenu kiša, kada i nebo plače, podijeliti patnju i bol. Ne možeš kao ja na sebe preuzeti sve grijehe i križeve svijeta, ali možeš čovjeku i ljudima darovati osmijeh, riječ, s ljubavlju činiti djela milosrđa, potrebnima biti Šimun Cirenac i dopustiti drugome da bude tvoj Šimun Cirenac. Uči se od mene darivati i primati.
Isuse! Križ i patnje su teške. Ti i ja znamo pojedinosti, cjelinu i detalje koji ostaju među nama i u nama. I u ovim sve težim trenucima sam sretan što sam Tvoj Šimun Cirenac, a Ti moj Gospodin, Prijatelj i Spasitelj, Tvoja ljubav mene i sve moje nosi u svom zagrljaju. Trebam i želim kao Ti, moj Gospodine, ljubiti Boga iznad svih i svega i bližnjega kao samog sebe u djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi.

Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Brate! Umorni smo, poniženi, krvavi, s krunom od trnja na glavi, križ se utisnuo u rame, ljudi suosjećaju i viču, podsmijeh i prezir, osjećam tvoju snagu slabosti, rijeke krvi u morima patnje, srce i lice izmučeni. Veronika s ljubavlju pruža rubac da obrišem lice, da uhvatim dah; osjećam olakšanje! Hrabrost dobrote jedne žene! U njenim očima suosjećanje, u tvojim divljenje, nada. Veronika, ti i ja rupcima ljubavi brišemo grijeh, zloću, muku…
Isuse! Osjećam bol i stid, bijah hrabar u činjenju zla, a Veronika je hrabra u činjenju dobrote, svojom pažnjom olakšava našu muku, daruje nam ljepotu čovječnosti. Ti je darivaš slikom svoga Lica, a ja Tebe, Veroniku i sebe darivam molitvama zahvalnosti za blagoslov biti Tvoj i njen suputnik i supatnik, s Vama dijeliti i umnožavati Dobro.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem
Prijatelju! Put je dug, križ sve teži, bol sve jača, osjećam malaksalost. I tvoje su snage na izmaku, klecaju nam koljena. Novi pad, drugi put. Vika ljudi, osjećamo pogled Majke, njen bol najviše boli. Teško breme pritiska jače, tragovi krvi za nama, u ustima i na dlanovima prašina, treba ustati i ići dalje. Snaži sjećanje na Veroniku i Šimuna, snagu vraća Otac i Mati, i saznanje da si sa mnom, pored mene, da me slijediš. Ustajemo. Bliži se Kalvarija.
Moj dobri Isuse! Molim Te, oprosti za ovaj pad, žao mi je… miješaju mi se krv i suze. Hvala Ti što me prihvaćaš i shvaćaš, podižeš nakon svakog pada. Hvala Ti na povjerenju i darovanoj prilici i mogućnosti da zagrljeni u Ljubavi zajedno idemo na Kalvariju.

Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Brate! S nama suosjećaju, zbog nas i nad nama plaču žene, nositeljice i hraniteljice života. Ti i ja trebamo suosjećati s njima, njihov je život težak i lijep, zahtjevan, blagoslovljen i ispunjen radostima i tugama svih vrsta, njihova su im djeca, muževi, obitelj i dom najveća sreća i najteža bol. Svojim odnosom prema njima vratimo ženama oduzeto i izgubljeno dostojanstvo i budimo jedni drugima potpora i nagrada u životu.
Isuse! Bijah grub, iskren i nježan, bez razumijevanja i s prihvaćanjem, s lako i teško upućenim riječima i mislima prema ženama, prema majci koja nas zajedno s Tvojom i našom Majkom prati i blagoslivlja srcem, molitvama i s nama pati. Molim Te, utješi sve žene i naše Majke, i za mene, da osjećaju što i mi osjećamo: da nas Ljubav vodi Ljubavi!

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem
Prijatelju! Neizmjerna je muka, umor, patnja, izdaje snaga, koraci sve teži, posrćemo, padamo. Naš treći pad, najbolniji, najteži, glava klonula, križ mrvi tijelo. Kako su teški grijesi svijeta. U srcu, duši i mislima molitva i bol, nijemi jauk. Gledam te prijatelju! Osjećam tvoju ništavost, osjećam i znam tvoju vrijednost. Zbog tebe i braće ljudi patim, padam i ustajem za vaš spas. Zajedno ustajemo i idemo naprijed u Očevoj ljubavi.
Moj dragi Isuse! Zahvaljujući Tebi sam jak u svojoj slabosti. Preteško mi je breme, kao da me sustižu grijesi i greške života i zajedno sa mnom padaju u ponor poraza. Tvoj me pogled hrabri, tješi, vraća izgubljenu snagu, pali vatre ispod pepela. Grijesi ostaju na dnu, a ja zajedno s Tobom ustajem i u vjeri i nadi nastavljam putem ljubavi.

Deseta postaja: Isusa svlače
Prijatelju! Moje čisto srce, čiste misli, čistu dušu i čisto tijelo izruguju, želeći mi uzeti dostojanstvo, zaprljati moj život. Nevin, čist i svet stojim gol da tebi, ljudima i svijetu vratim izgubljenu ljudskost i čast. Zajedno smo posramljeni, ismijavani, nemoćni u svojoj nemoći. Kao da ljudska zloba nema granica, a njihove su granice koraci u tami, duhovna i duševna sljepoća. Ti i ja u predanju Božjoj volji gledamo beskraj Slobode.
Moj Isuse! Stidim se i sramim, Tebe, sebe i svih. Zbog mene mnogi bijahu goli i bosi, ogoljeni u svojoj čovječnosti, prezreni, napušteni, ismijavani, bijah slijep kraj zdravih očiju. Sada me Ti odijevaš haljinom ljubavi, osjećam toplinu i sigurnost što dijelimo stup srama i beskraj Slobode.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
Moj dragi, ljubljeni brate! Još nije kraj, a tako je blizu i tako daleko. Dođosmo do mjesta umiranja, sada nam slijedi umiranje u mukama, kakav bijaše i naš put. Ponavljam: ne boj se, nisi sam, ja sam s tobom, zajedno nas pribijaju na križ. Kameni ljudi s uživanjem pribijaju noge i ruke oštrim čavlima koji paraju zrak, naša krv blagoslivlja zemlju, naša molitva ide u Nebo koje nam dariva milost za izdržati muku.
Moj premili Isuse! Moji su grijesi uzrok naše patnje. Iza nas i pred nama dug put. Znaš da se bojim, da sam slab. Znaš da Ti je vjerujem, da se mijenjam, da sam uz Tvoju pomoć spreman prihvatiti i podnijeti sve radosti i tegobe života. U svojoj mlakosti pribijah mnoge i Tebe, sada mene pribijaju zajedno s Tobom. Neopisiva bol mučenja i radost osvajati s Tobom blagoslove Neba.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu
Moj prijatelju, brate! Umiremo u teškim mukama, posljednji dah, pogled riječ, otkucaj srca. Majke mole i plaču. Sestrica smrt u naručju brata Života, poraz grijeha, pobjeda Dobra, tvoje rane u mojim ranama, tvoj križ u mojemu križu, majka i sestra zemlja drhti od ganuća, ljudi prestrašeni, a ti i ja idemo u Božji zagrljaj, u Očev Dom.
Moj Isuse! Bojim se umiranja, smrti, susreta…dok gledam Tebe nestaje strah, osjećam i znam da si sa mnom, u Tvom sam naručju, naš susret oči u oči. Moja mi patnja sada slatka i moj križ nježan i mek, mirišu ljiljani i braća anđeli nas s pjesmom pozdravljaju i zajedno s nama kliču Gospodinu Bogu koji nas čeka raširenih ruku.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
Moj brate! Skidaju nas s križa, da tijelo odmori, da nas Majke mrtve prime u naručaj i poljube, da osjetimo toplinu Majčina krila. Majke kao i mi vjeruju: život nastavljamo u Nebu, idemo iz vječnosti u Vječnost. Za neke je naša smrt naš poraz, za nas je Božja volja i pobjeda. Izmučeno tijelo i prokušana, vjerna i dobra duša trebaju Mir.
Moj Isuse! Hvala Ti što mi jačaš vjeru, ne ostavljaš me ni na tren, moje olakšanje je i Tvoje, a Tvoja vječnost pripada i meni, bratski i prijateljski dijelimo i množimo vrijeme i prostor, zajedno svijetu svjedočimo Božju ljubav među ljudima.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob
Brate, prijatelju! Polažu nas u grob, postavljen je kamen. Tišina! Plač! Kraj, a nije kraj. Samo brat magarac odmara od naporna, mučna i teška posla. Kći duša ide svome Ocu koji nas blagoslivlja znamenjima svetoga Križa. Zahvaljujmo brate i slavimo dobrog i vječnog Boga u beskonačnosti i beskraju Života.
Moj dobri i dragi Isuse, brate, prijatelju i Spasitelju! Hvala Ti što smrt i grob nisu kraj, već nastavak Života i novi početak u Vječnosti, što ništa više ne boli, već sve raduje i ispunjava Srećom. Hvala Ti što sam ljubljen i što ljubim, što je moje ime upisano u Tvoje srce i u Božji dlan, što si udomljen u jaslicama mog srca i duše, moje obitelji i mog doma, što živimo u svijetu, a ne od svijeta.

Završna molitva:
Dobri i dragi čovječe! Sretan sam, zahvalan i blagoslovljen što smo s zajedno u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, u vjeri i sumnji, siromaštvu i obilju, u intimi tvoga bića, na cestama mira i dobra, na svim postajama križnih putova, u rađanjima i umiranjima, u životu i smrti, radosti i boli, nadi i ljubavi, što smo bliski i blizu i kada smo daleko, radosni svjedoci Radosne vijesti koja Ljubavlju osvaja svijet.
Moj Isuse! Zahvaljujem Ti, slavim Te, častim i blagoslivljam što smo Prijatelji na Putu križa, moji koraci u Tvojim stopama, moje misli upravljaš svojim mislima, srce mi kuca kraj Tvoga srca i u Tvom naručju prelazim brda i doline, Tvojom ljubavi mijenjam sebe mijenjajući svijet koji čezne za Tobom, moja ljubljena Ljubavi koja me ljubiš i kojoj kao Franjo kličem: Bog moj i sve moje!

Ljerka Mikić, OFS