Dosta ljudi prepoznaje svoju borbu u duhovnom životu kroz Evanđelje o Zakeju. Doista, ponekad kao i Zakej i sama pomislim kako moram biti na vrhu „stabla“ (koje je u ovom mom slučaju predstavlja jedan put uspinjanja ) i svojim se silama truditi i izvana pokazivati činjenicu da se borim biti što bliže Kristu.

Znate, ono što me uvijek iznenadi jest činjenica da Isus uvijek donosi novost, ili što bi mi mladi rekli: “Nikad nije dosadno.“ Od silne želje da vidim Isusa, da ga dosegnem, ili djelomično proniknem, On me primjeti i kaže: „Zakeju, siđi. Ana, Dario, Nikola, Ivana, Marijo, siđi! Danas mi je biti u kući tvojoj!“ Ovo „siđi“ ljudi promatraju (kako sam slušala mišljenja drugih) kao čin poniznosti. Meni osobno to predstavlja to da ostaviš svoje sile, snage, razum, i siđeš u dubinu srca. Isus treba moje i tvoje srce. Moju i tvoju odluku za Njega iz minute u minutu.Nije Isus u visinama da bi nam trebalo stablo da ga vidimo. On je u tvom srcu. U mom srcu. U Ljubavi koju je utisnuo u tvoje srce. U Ljubavi iz koje si stvoren. U Ljubavi kojom si otkupljen. U Ljubavi gdje se život polaže za druge. Nikakvo stablo i umovanja ne trebaju. Treba moje i tvoje DA! DA-na sve avanture koje je meni i svima nama zapravo pripremio, a opet za svakog posebno. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom da svi imamo poptuno različite planove i snove, ali jedno nas ujedinjava KRIST I LJUBAV KOJOM NAS LJUBI! Siđem u dubinu svog srca i tu s Isusom vidim što je pripremio. Što ćemo danas činiti? Gdje će me odvesti? Pustiti da me zahvati i da moje srce odgovori –DA! I onda će nestati svako stablo i hodit ću radosna s Njim. Ne ispred Njega, ne iza Njega. Nego uz Njega! I štogod da se dalje dogodi (jer, priznajem i samu me uzme strah pred budućnošću kada pogledam u kakvim vremenima živimo), On kaže: "SIĐI!" Piše u Evanđelju dalje kako ga je Zakej s radošću primio jer ta odluka da Ga primi k sebi u dom, u potpunosti ga je razoružala...čitamo kako kaže da je svo imanje razdjelio da vrati dugove. To pokazuje Zakejevu spremnost da se odrekne APSOLUTNO SVEGA!!! Pa i samog sebe. Eh, to odricanje! Kako je danas ta riječ izgubila tu ljepotu i ima tako težak prizvuk. Nekako kad kažem odricanje i sama pomislim- ma to znači da ostavim neku materijalnu stvar na koju sam navezana...ali onda sam shvatila da je veća pobjeda odreći se samog sebe. Probaj, brate i sestro, i vidjeti ćeš koja je avantura odreći se samog sebe i ne gledati u sebe. Mnogima ovo zvuči čudno, ali bit je u tome da se treba gledati u Krista koji je u onom do mene. To iziskuje jako puno ljubavi za bližnjeg. Ja prva, ali i svatko od nas, želi imati sve pod kontrolom misleći kako će nam to donijeti radost, no zapravo nas to s vremenom umori jer oduzima jako puno ljudske snage. Ali uspjeti pustiti se Kristu i odreći se sebe i gledanja u sebe i svoje pogreške – to je početak avanture koja će donijeti toliko dobrih stvari koje nismo ni očekivali jer, htjeli mi to priznati ili ne, Bog zna bolje nego mi sami i voli nas više od nas samih. Tako da se ne želim osvrtati na one što mrmljaju oko mene osuđujući me, kao što su mrmljali na Zakeja, nego moliti da smognem snage, i vi i ja, sići u dubine svog srca i odreći se sebe, pustiti da Isus donese osvježenje i mom i tvom životu i učini mladenački život još pustolovniji i ljepši, bez strahova je Isus uvijek uz mene i uz tebe.

Marija Jurić, Frama Sarajevo

Preuzeto s: http://framasarajevo.blogger.ba/