Uživamo u mirisu lipa i ljiljana, a posebno volimo Gospine i ljiljane sv. Ante: Majka Marija i brat Anto su bijeli ljiljani koji blagoslovom dobrote darivaju nebo i zemlju, njihov je život svjedočanstvo za Ljubav.
Majka Božje milosti i ljubljeni svetac Antun, i sve dobre osobe su svjedoci Božje ljubavi među ljudima koja osvaja svijet. Hvala Ti, Ljubavi, što nas osvajaš ljubavlju! U očima biseri, u srcu i u rukama Biserje sv. Ante: Otac i Majka se radosno smiješe sa sinovima, braća Anto i Franjo s nama pletu vijence dobrih djela blagoslivljane molitvama zahvalnosti i susretima koji obogaćuju. Obitelj i prijatelji su srce našeg života, sve nas spaja ljepota franjevačke duhovnosti i karizme: živimo bratstvo u jedinstvu različitosti i različitosti jedinstva umnažajući darovane talente.
Naš je život Pjesma brata Sunca! Braća sunce, zrak i ljudi uživajući u lipnju hvale, slave, časte i blagoslivljaju Gospodina koji nas blagoslivlja darovima Duha Svetoga i potiče živjeti ponizno u Ljubavi, s Ljubavlju i za Ljubav kao Kraljica mira, svetac cijelog svijeta i asiški siromah, koji kao i mi, vole ruže i ljiljane, kamilicu i lipov čaj, obitelj i prijatelje, i sva Gospodnja stvorenja; sretni su sa sretnima i tužni s tužnima, zajedno se s nama smiju i plaču, hrabre nas i tješe u besanim noćima i plešu od sreće kada podržavamo Božje želje i vršimo Božju volju udomljavajući u svom srcu Presveto Srce Isusovo i Prečisto Srce Marijino, u Njihovim smo Srcima neprestano udomljeni kao što su nam imena zauvijek upisana u Božji dlan, jer smo kraljevski vijenac u Božjoj ruci.
Krist u nama i s nama, među nama, ćutimo nježnost Božjih dodira i toplinu Isusovog zagrljaja: na zemlji rastu, cvjetaju i mirišu rajski vrtovi jer je čovjek čovjeku brat. Gospodin nam dariva braću da zajedno gradimo Božje kraljevstvo ovdje i sada: majka i sestra zemlja, i sva stvorenja, zagrljeni brižnom ljubavi braće i sinova; prati nas zagovor svetih i blagoslov dobrog Oca nebeskog.
Bog priča tišinom, a tišina srcem, srce ljubavlju, a ljubav djelima. Kako pričamo ja i ti, moj brate i prijatelju? Kakve su nam riječi i djela? Je li nam sestra korona i sve sestre bolesti i zdravlje na osobnu izgradnju na bolje ili izgovor za činiti ništa ili loše? Je li grijeh naš najteži virus? Dopuštamo li Bogu da naše poraze pretvori u pobjede? Je li Bog Svjetlost našeg života? Živimo li ostavljajući tragove ljubavi, a ne ljubav u tragovima? Znamo li da put prema Bogu nikada ne ide mimo čovjeka? Jesmo li stranci, tuđinci i nepoznanice sebi i drugima, i drugi nama? Pratimo li dušu koja zna put u Dom?
Na putu od gnijezda do zvijezda, iz vječnosti u Vječnost prate nas Marija, Franjo i Anto; zahvaljujmo Gospodinu na njima i budimo sretni, jer sretni ljudi nisu nikada i nikomu opasni, sretne su osobe posebne osobe koje ustaju, padaju i ustaju, s Bogom jake u svojoj slabosti dotiču čovjeka blizinom, tihe i blage, u svom srcu nose nebo, dobrota je njihov način života, kao Ocu, Majci, Sinu i Bratu.
Kada sam daleko od sebe i svih, svi daleko i daleki, drhti i cjeliva se nebo i zemlja; zvijezde u podne i sunce u ponoć, pustinje u kamenu, bogate krošnje i duboki korijeni visokih jablana; usahla smokva rodi stostruko, plodni vinogradi bez vina, pšenica bez kukolja i kukolj bez pšenice, nema sijača, a ima žetve; otok i ocean, vuk samotnjak i ranjeni orao, lastavica i vrabac na grani; kraj obilnog i praznog obiteljskog stola i doma, prijatelji gledaju kroz i pored mene, molim mrvu pažnje i darivam komad kruha; u osobnom zatočeništvu i zajedničkim tamnicama, među svojima i bez njih usamljen i sam, zaboravljen, u okovima slobode. Kada je važno imati, a ne biti, odgovornost i iskrenost podsmijeh i prezir; ljubim, a nisam ljubljen, bojim se, nadam i čekam… sretan sam, beskrajno sretan i radostan zbog svih i svega, zbog sebe i Tebe brate i prijatelju, zbog Ljubavi; radujem se svakom dahu i novom danu, i neprestano zahvaljujem i zahvalan Bogu što smo, nekada možda daleko, uvijek bliski i blizu i na blagoslovu darivanja blagoslova života koji s braćom ljudima živim i pjevam Pjesmu ljubavnu svjedočeći Ljubav u djelima.
Ljerka Mikić, OFS
