Ljubav. Toliko je pjesama o njoj napisano, bezbroj puta izgovoreno njeno ime, ali nije to ono što ju čini nečim najmoćnijim što čovjek može osjetiti u svom životu. Kako je divno shvatiti da se ljubav još nije predala i postala jedna od definicija u moru naučenih i izgovorenih, štoviše, ona niti nema onu jednu opće prihvaćenu. To i jest, zapravo, njezina moć. Ljubav sama piše svoju definiciju, umije se prilagoditi svakoj osobi,svakom shvaćanju ili pak svakom vremenu.
Što će te trgnuti iz sna, koji može trajati godinama, kao iskrena i zanosna ljubav, ona koja je dobrostiva, strpljiva i ne zavidi?
U vremenima kad ti se učini kao da se na sve tvoje putove spustila magla, utjehu možeš pronaći u tako jednostavnim i malim stvarima. Svaki zvuk u prirodi, svaki razgovor ili zagrljaj ispisani su notama ljubavi.
Sve što trebaš činiti je osluškivati i prepustiti se njezinim skladbama, a nitko drugi osim tebe ne bira kakva i koja će to skladba biti.
Prepoznaj ljubav u sitnicama. Zamišljaj ju kao dobrog prijatelja koji će te voditi kroz mrak. Pričaj jezikom ljubavi jer njega svi razumiju.
Na posljetku, budi zahvalan što si sposoban voljeti jer bez ljubavi ne bi bilo ni svijeta.
Sve zemaljsko je prolazno i promjenjivo, ali ljubav, ona nikad ne prestaje i zauvijek ostaje mirna luka u nemirnom moru.

Iva Nikolić