Himan Sanctus, hrv. Svet u euharistijskom slavlju nije tek obična pjesma koja bi se mogla zamijeniti nekom drugom, s drugim tekstom. Upravo se u ovoj pjesmi okupljena zajednica može smatrati povezanom s nebeskim zajedništvom. Sanctus uvodi čovjeka u duboko otajstvo te on dobiva predokus neba.
Pjesma započinje trostrukim „svet“ i završava izrazom „hosana u visini“. Radi se o kombiniranom citatu iz starozavjetne Knjige proroka Izaije i Psalma 118.: (r. 26a: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje“). Izaija u 6. poglavlju opisuje u viđenju dvoranu prijestolja Božjega i anđela koji ondje zaziva: „Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja njegove slave.”
Ovaj zaziv serafina u židovskoj se liturgiji susreće dosta rano. Kasnije, kad bi se u židovskoj zajednici započela tzv. „molitva 18 zaziva“, često je bio običaj da na mjestu kad se zaziva „svet, svet, svet“, molitelj tri puta lagano uzdigne na vrhove prstiju. Ovaj izraz u liturgiji je simbolizirao uzdizanje molitelja do anđela u nebu, koji slave Božju svetost i veličinu.
Već je u prvim stoljećima ovaj zaziv bio stalan dio kršćanskih bogoslužja kao uvodni dio u molitvu posvete. Na istoku je to bilo već u 4. stoljeću, a na zapadu u 5. stoljeću. Izaija je nakon viđenja anđela koji zaziva „svet, svet, svet“ poslan na proročko naviještanje. A danas, tko zaziva „svet, svet, svet“ u svetoj misi i potom primi Kristovo otajstveno tijelo u pričesti također biva poslan da se ojačan povrati u svakodnevni život, koji je prepun očekivanja.
Piše:Robert Vorholt - CIG
Izvor:Svjetlo riječi
