Gledam Te kako trpiš na križu, gledam Tvoju bol, muku i jad. Ponižen zbog mene i drugih, zbog naših grijeha obliven krvlju, okrunjen trnjem. Ljubav koju nam pokazuješ svojim bolnim činom, beskrajnu i veliku, zaboravljamo. Često zaboravimo i Tebe u vrtlogu ovog života, Tebe koji nas ljubiš i opraštaš nam svako zlo.

Hoću li ikada biti spreman napraviti što i ti? Hoće li moja ljubav ikada biti tako velika? Tražim svoj odgovor, tražim u svijetu bez ljubavi. Svijet sebičnosti, mržnje i nemira odvaja me od Tebe. Pod teretom ovog svijeta, često klonem, u potrazi za plamenom ljubavi koji još uvijek negdje lagano tinja. Bol je u ovom svijetu velika i teška te se na svakog sve više i više obrušava. Gdje je izlaz? Većinom ga i ne vidimo, okupirani svojim bolom. Ponekad bismo i mi, kao i Ti, zamijenili bol ljubavlju, no nismo toliko hrabri izbaciti tu ljubav iz nas. Uvijek nam nešto nedostaje. Lutamo svijetom, ali nemamo cilja. Nemamo tu ljubav koju si ti imao dok si bio mučen zbog nas. Nemamo Tebe, iako si tu, a ponekad ni sami nemamo sebe. Nema lijeka tomu, praznom i bijednom životu koji se boji istkati svoju ljubav za druge. Dok nas lomi naša bol, nismo ni svijesni da bismo uz malo hrabrosti bili zadovoljni, uz malo Tebe, jer Tvoje drugo ime je Ljubav.

Gledam te i ne razumijem kako netko može ljubiti drugoga i pod cijenu svoga života. Gledajući Tvoje lice koje me blago gleda, moja bol je iščeznula.

Ivan Pilić, Frama Uskoplje