Hvala Ti, dragi Bože, što sam u službi Ljubavi! Blagoslovljeno je i lijepo biti nedostojni sluga dobrog Gospodara, s vječnim zaljubljenikom ljubiti Ljubav koja nije ljubljena i koja nam neprestano dariva mogućnosti i prilike za novi početak potičući nas da uvijek imamo srce otvoreno i spremno ljubavlju udomiti Boga i brata čovjeka, braću ljude. Dopustimo braći ljudima da nas udome svojom dobrotom, budimo jedni drugima bližnji, članovi obitelji i zajednice koji se ljube, nadopunjuju i prihvaćaju u jedinstvu različitosti koja nas zbližavajući obogaćuje.
Bogu hvala, sretan sam i bogat čovjek, moja je tuga i bol odjevena Nadom Vjere ispunjene Ljubavlju prema bližnjem s kojim umnažam i dijelim radost i žalost, nadahnuće i razočaranje; boje i osjećaje, sjetve i žetve proljeća i jeseni, ljeta i zime. U raskoši svog siromaštva obilujem bogatstvom blagoslova Božje milosti koja me uče poniznosti rađajući poslušnost i darivajući čisto srce i mir u duši. Svjestan osobne grešnosti i malenosti cijelim se bićem trudim i želim shvatiti neizmjernu ljubav dobrog Oca nebeskog koju osjećam prema meni, i koji me potiče da ljubim sebe da mogu beskrajno ljubiti Njega, vječnoga Boga, sestre i braću, i sva Gospodnja stvorenja, da je moj život kao i Franjin: Pjesma brata Sunca!
Posebno smo ovih dana Isus, Franjo i ja na križnim putovima braće ljudi, tugujemo i patimo, radujemo se u vjeri i nadi svitanja novog Jutra. Učitelj i učenik mene, bijednog crvića, svjedočenjem osobnog života poučavaju živjeti Evanđelje, hrabre me, prate i blagoslivljaju na putu obraćenja. S njima i gladnima dijelim blagoslov obiteljskog stola, bratski u radosti zajedno objedujemo kruh ljudskih ruku i kruh Riječi Gospodnje, nepravedno osuđeni na smrt slavimo vječni Život; naši križevi u podnožju Kristova križa. U vrhuncima pustinja i ponorima bespuća žeđ isušuje usta i misli duboko uronjene u vrelo Života odakle izvire živa Voda koja napaja svježinom duh, dušu i tijelo koje osjeća težinu darovanih i nametnutih tegoba, braća i ja idemo korak po korak, molitva zahvalnosti u srcu. Skromni i siromašni trebaju malo za sreću dok padaju pod teretima života; ljudi se odijevaju haljinama sebedarja, u padu umnožena radost. Braća me primaju kao brata i nisam stranac djeci majke svoje koja me rukama i srcem privija na svoje grudi; Isus, Franjo i ja u zagrljaju Majke Ljubavi.
U zagrljaju sam bolesničke postelje, perivoji lijekova, vijenci krunice na dlanovima i u duši, anđeli u bijelom i plavom s anđelima Neba jačaju mi krila za let. Šimun sam Cirenac na cvjetnim obalama Tišine koji s obitelji blagoslivlja vjeru u vječni Mir, radost susreta svih koji odlaze i ostaju u Ljubavi. U klauzuri osobnih i zajedničkih zatvora, tami dana i svjetlosti noći gledam i osjećam hrabrost dobrote koja dodirima nježnosti liječi rane i kida okove grijeha i toplinom srca obnavlja lice zemlje; vidim i sebe u utješenima i kako tješim kao Veronika. Gospodin mi, smiješeći se, govori: na dobrom si putu, brate moj! Staza od kamena, oštar pijesak, uzbrdica i nizbrdica, novi pad, novo umiranje, krv i znoj, braća umorna, Isus i Franjo hrabre našu nadu, naše korake, idemo dalje, patnja pročišćava.
U zbrci osjećaja, zbivanja, ljudi koji u svojoj smetenosti pate, raduju se i plaču čujemo Isusov glas: obrati se i vjeruj Evanđelju! Vedrina Neba u savjesti patnika koji i opet pada pod težinom grijeha, bolni porazi za radosne pobjede, Božji dodiri u Riječima Gospodina koji je Put, Istina i Život. I Franjo je s nama u ružičnjacima muke, trnje na glavi i u stopalima; poniženje brata „magarca“ vraća dostojanstvo ljudskoj osobi odijevajući je čovječnošću koja velikodušno oprašta greške i grijehe koji nas pribijaju na stup srama na kojemu smo prezreni, ismijani, usamljeni, žalosni… čekajući pogled, riječ, djelo… suosjećanja, pomoći… Tješimo i jesmo li utješeni? Radujemo li se cvjetanju oaza u pustinjama?
S Isusom i Franjom na Kalvariji i na La Verni, naše Maslinske gore i Golgote, naši Nazareti, Greccia, Egipti i Jeruzalemi, Veliki tjedni i Uskrsnuća, naša Bosna i Hercegovina, sjećanja i sadašnjost u molitvi: Oče, oprosti njima i meni, jer ne znamo što činimo! Moje rane u Isusovim Ranama, s Franjom ljubim Ljubav koja nije ljubljena. Zahvaljujemo Gospodinu za sestricu smrt koja brata čovjeka dariva bratu Životu. Trpljenje u strpljivosti, tužna i radosna Majka cjelivajući blagoslivlja novi Život, Pravda i Mir zagrljeni u Vječnosti.
Živi i mrtvi blagoslivljani darivanjem blagoslova križa u Svjetlosti Uskrsa. Gospodnja žrtva ljubavi uništava grijeh, svijet u Slobodi, majka i sestra Zemlja na putu u Nebo, ljubljena djeca nebeskog Oca bratski i prijateljski žive u Ljubavi; Ljubav blagoslivlja darivanjem blagoslova Ljubavi.
Isus, Marija, Franjo, sestre, braća i moja malenkost zajedno u djelotvornoj vjeri, nadi i ljubavi na Putu Milosti.
Ljerka Mikić
