Liturgijska nam slavlja izabranim evanđeoskim ulomcima govore o zgodama iz Isusova života i života njegovih suvremenika. Promišljajući o značenju pojedinih ulomaka izmakne nam ponekad sadržajnost uklopljenosti događaja u sveukupnost opisa. Ove druge korizmene nedjelje prisjetimo se onoga što je prethodilo Preobraženju (Lk 9, 28-36).
Evanđelist Luka pisanje o pripravi Isusova javnog djelovanja započinje krštenjem na Jordanu. Krštenik, potaknut Duhom, odlazi u pustinju u kojoj nakon 40 dana posta biva kušan i raskrinkava trostruku napasnikovu zamku. Osnažen Očevom blizinom Isus je spreman za djelovanje te se nakon posta i kušnji, kako piše Luka, vraća na početak, tamo gdje bijaše othranjen, ali i gdje je poražen nevjerom svojih sunarodnjaka. Pobjedu tako poklapa poraz.
Međutim, neuzdignut pobjedom i nesvladan porazom Isus kreće u naučavanje, poučavanje, brojna ozdravljenja, okupljanje i slanje učenika, hranjenje mnoštva,… Od kušnja opisanih u 4. pa do Preobraženja u 9. poglavlju evanđelist Luka navodi puno toga uspješno urađenog, popraćenog vjerom, ali i čestom nevjerom Isusovih suvremenika. Nakon Preobraženja nastavlja se ista rastrganost na putu prema Jeruzalemu gdje će doći do konačne pobjede ili konačnog poraza, ovisi kako gledamo na križ.
Tragove raspeća pak doživljavamo svakodnevno. Život je pun nestalnosti. Taman kad nam se učini da smo na vrhuncu sreće, zdravlja, ljubavi i uspjeha, život nas iznenadi ponekim, ponekad i čestim padovima. I mi smo na svome „putu prema Jeruzalemu“ u stalnoj rastrganosti između pobjeda i poraza. Preobraženje nam postaje, kao i Isusu i njegovim učenicima, oaza, trenutak predaha, prikupljanje snaga, susret s bliskima, dodir Neba,…
Dodir Neba smješta se u svakodnevno mnoštvo događajnosti. Riječ je nekada o trenutku koji može proći čak neopaženo ako nas, izmorene naporima i tegobama, poput učenika svlada san. Ipak, Bog čini u našim životima velike stvari i onda kada mi spavamo. Svjesni toga često ćemo, želeći mu zahvaliti, tražiti gore na koje možemo uzaći i moliti. Ponizna molitva preobražavat će našu nutrinu i pročišćavati pogled na svijet. Znat ćemo tada da nismo samodostatni te ćemo, poput Isusa, za svoja životna putovanja tražiti suputnike.
Dopustit ćemo zatim da nas slava preobraženja osnaži za silazak u šarolikost svakodnevice čuvajući sjećanje na dodir Neba među brojnim životnim usponima i padovima.
s. K. M.
