Na Pepelnicu ustajem sa svoga prijestolja poput ninivskog kralja, skidam plašt sa sebe, odijevam se u kostrijet i sjedam u pepeo. Slušam: sjeti se, čovječe, da si prah… Prizivam si u pamet: potrebna si Boga, Boga čije je utjelovljenje slavljeno nedavno kroz božićno vrijeme i završeno Isusovim krštenjem, nakon kojega izlazi iz vode i Duh Sveti poput goluba silazi na nj, a s neba se zaori glas: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Isus zatim odlazi u pustinju gdje biva kušan.
Čini mi se da je pustinja danas često slika osjećaja bivstvovanja. Govori se o betonskoj pustinji u gradovima, ali i o pustinji u ljudskim srcima. Pustinja je slika samoće i ostavljenosti samomu sebi. Pustinja znači besmisao, biti bez odnosa, biti sasušen, usahnuo, pust, nezasijan, nenastanjen, osamljen, divlji, neukroćen, mrzak, odvratan... Svim ovim riječima opisuje se nerijetko stanje duše. Često bez stana, nigdje kod kuće. Pustinja je ono mjesto na kojemu se bezobzirno sučeljavam sa stvarnošću punom protivština.
Započinje korizma. Započinje i moja korizma u koju ulazim puna očekivanja. Ulazim u prazninu svoje pustinje željna da bude preobražena, ispunjena.
Iz biblijskog ulomka o kušnjama iščitavam kako se ponašati u pustinji. Isus je nakon četrdeset dana posta ogladnio i prirodno je da se okrene svojim potrebama. No, Isusov čin poziv je da se oduprem toj kušnji. „Ne živi čovjek samo od kruha“ znači ujedno da je potrebno okrenuti se Bogu i ljubavi prema bližnjima. Ne mora uvijek biti po mome. Isus je također mogao dobiti sve. Trebao je samo prignuti koljeno, ali nije. Zaboravljam ponekad, i moja je pak vrijednost samo u Bogu! Priznaje to također Isusov napasnik: toliko sam vrijedna da Bog šalje svoje anđele da me na svojim rukama nose.
U svom sam životu doista doživjela velika Božja čudesa, a opet nekad iskušavam nose li me anđelove ruke. Dobar je Isusov odgovor na tu kušnju: „Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga,…“ Dovoljno je samo pustiti ga blizu sebe i radovati se. Dovoljno je samo pustiti Ga da moju pustinju preobrazi u radost.
s. K. M.
