Gospodine! Sve što želim reći, Ti znaš. Poznate su Ti moje misli, riječi, želje, djela, propusti, osjećaji… jakost moje slabosti.
Znaš moja popodnevna svitanja i jutarnje sutone, moje unaprijed izgubljene bitke i radosti bratskih i prijateljskih susreta u kojima je blagoslov darivanja Mira i Dobra. Proničeš me svega i poznaješ, ljubiš i voliš, zoveš i hrabriš u službi Ljubavi! Grešan sam čovjek, prah koji se u prah vraća, koji moli Tebe, dobri Bože, za milost neprestanog obraćenja i vjerovanja Evanđelju da je Tvoja Riječ nozi mojoj svjetiljka i Svjetlo mojoj stazi, da si Ti, Gospodine, Put, Istina i Život. Hvala Ti, dobri Oče nebeski, što su moji korijeni, kao i tvoji, sestro i brate, u Bogu, obitelji i na blagoslovljenoj zemlji, majci domovini Bosni i Hercegovini.
U Božje srce i u Božji dlan, u povijest, ostaje zapisano kako se Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista probijalo kroz bosanske gudure i hercegovački krš i ukorijenilo u sveto tlo posvećeno nevinim žrtvama dobrih ljudi koji u srcu i duši udomljuju Riječ Gospodnju vjerno živeći Radosnu vijest kao Isus, Marija i Franjo. Bože! Daruj i nama, kao i svima, koji bijaše svjedoci Tvoje ljubavi među ljudima otvorenost darovima Duha Svetoga i spremnost svaki dan krenuti ispočetka nastavljajući dalje, biti veliki u poniznosti i malenosti služenja, da mijenjajući sebe mijenjamo svijet, da bude kako na nebu tako i na zemlji.
Dijete sam Neba i hodočasnik zemlje. U pustinjama i oazama života, suhoći duše i nemiru srca, buci i tišini čujem glas: ne boj se! Ja sam s tobom, tvoj prijatelj, brat i spasitelj Isus, tvoj Bog! Da, Gospodine! S Tobom se ne bojim, iako osjetim bol i strah, spotičem se na udubinama osobnih vrhunaca pobjede i kao Franjo, ljubim brata gubavca u sebi i drugima radujući se porazima zdrave braće u meni i svima; Isus nas liječi darivanjem blagoslova Križa. Majka je zdravlje bolesnih, utočište grešnika, utjeha žalosnih, kraljica sv. Krunice… Isus, Marija i Franjo nas uče živjeti u razumijevanju i prihvaćanju drugih i drugačijih koji oplemenjuju ljepotom različitosti koja obogaćuje darivajući pažnju, i kako sebe i brata čovjeka činiti više čovjekom. Zajedno s braćom i sestrama u Kristu i s članovima Crkve, i u jedinstvu različitosti Franjevačke obitelji, s ljubavlju sam u službi Ljubavi.
Kad se umorim od opraštanja i zaborava, kad sam tužan s tužnima i sretan sa sretnima, kada me raduju sitnice i plačem bez suza, kada sam ponižen i prezren, zaboravljen čekam drage osobe koje ne dolaze, kad mi uljem glavu mažeš i čaša se moja prelijeva, osjećam Tvoje dodire dobrote i milosti koje me prate kroz sve dane života. Gospodine! Želim Tebi i sebi, bratu čovjeku i svakom Tvom stvorenju biti brat i prijatelj.
Glinena sam posuda u rukama Umjetnika nad umjetnicima koji me oblikuje milošću i nadahnućem svojim. Učitelj mi pokazuje gdje stanuje da živim franjevačku duhovnost i karizmu po Pravilu OFS-a prelazeći iz života u Evanđelje i iz Evanđelja u život. Idemo iz vječnosti u Vječnost; na tom putu s Marijom i Franjom slijedim Raspetog i Uskrsnulog Gospodina Isusa koji s nama hodi suznom dolinom u Očev Dom.
Gospodine! Daj nam skinuti maske našeg licemjerstva, kidati okove grijeha, u Slobodi darivati Slobodu, da su naše korizme i cijeli život vrijeme odabiranja puta prema sestrama i braći u miru i dobru, i da smo svi zajedno, uvijek i svuda, s ljubavlju u službi Ljubavi.
Ljerka Mikić
