Sreća je proizvod naših dobrih navika, našeg stila i našeg pogleda na život. Što rade sretni ljudi da su takvi? Zar uistinu nemaju nikakvih problema? Ne vjerujem. Sreća je unutarnji pokret duha, odluka i način života. Odnosno, odabirem sreću, biti sretan, unatoč svim svojim problemima.
Užitak je biti pored sretnih ljudi koji su od tih navika napravili svoj životni stil. Doslovno, to su bića koja privlače kao što cvjetovi privlače pčele.
Sretni ljudi odabiru biti sretni. Imaju pozitivan stav. Iako im tuga dolazi iznenadno, odabiru vidjeti dobru stranu pomoću svog „stvarnog“ optimizma, prizemljenog a ne sanjalačkog. Velik dio njihove sreće pod takvim okolnostima je određen njihovim dobrim navikama da pozitivno razmišljaju i da se pozitivno ponašaju i da aktivno traže rješenja.
Sretni ljudi znaju i prihvaćaju to da u ovom životu ne ovisi sve o njima. Rade ono što im odgovara u skladu sa svojim sposobnostima, a sve ostalo predaju Bogu.
Sretni ljudi mole. Tako je. Njihov duhovni život je temelj njihovog ljudskog života. Njihova vjera je njihov oslonac.
Sretni ljudi izbjegavaju kriviti svijet za svoje probleme ili okolnosti i odgovorni su za dio koji im pripada sa svrhom da stvore bolji život za sebe same i za svoju okolinu.
Sretni ljudi traže zajedničko dobro, a ne samo osobno dobro. Služe drugima iz ljubavi i sa željom da drugi bude sretan. U službi pronalaze osnovni dio smisla svojih života.
Sretni ljudi izbjegavaju bezobzirne kritike, prema sebi kao i prema drugima. Gade im se tračevi i mrmljanja. Toliko su zaokupljeni srećom da ne gube vrijeme gurajući nos u tuđi život.
Sretni ljudi izbjegavaju žaliti se zbog svega i na sve te radije poduzimaju mjere, traže rješenja. Nastoje ne ugušiti se u veličini problema, već u ogromnom broju rješenja i tako pronaći način da ih se svlada.
Kod sretnih ljudi uloge žrtve nema ni u maškarama. Vidjeti se kao žrtve svoje sudbine, nikada! Radije izabiru biti kreatori sudbine i tako napraviti pozitivnu razliku u svom životu. Žive u sadašnjosti. Njihov moto je „Gospodine, prošlost tvojoj milosti a budućnost tvojoj providnosti“. To su osobe koje su uvjerene da je sadašnji trenutak jedini trenutak koji je stvaran.
Sretni ljudi izbjegavaju zavist i egoistično natjecanje. Njihova najveća konkurencija su oni sami. Oni su duboko socijalni ljudi koje vole služiti i osjećati se korisnima. Polaze od pretpostavke da se sreća može roditi iz suradnje, predanja drugima bez zadrške i dijeljenja.
Sretni ljudi imaju povjerenja u druge jer su oni isto tako osobe od povjerenja. Imaju uvijek otvoreno srce jer im je jasno da su prijateljstvo, povjerenje i ljubav imperativi u našem životu kako bi bili sretni.
Sretni ljudi su sigurni u sebe jer prepoznaju svoju vrijednost i svoje dostojanstvo koje imaju kao osobe. Ne traže stalno potvrdu niti dozvolu od drugih kako bi se osjećali voljenima, cijenjenima ili prihvaćenima. Misle za sebe jer su znali dobro i odgovorno iskoristiti svoju slobodu.
Sretni ljudi su u stalnom rastu- duhovnom, intelektualnom, emocionalnom- jer su uvjereni da je među onima najpripremljenijima bolje služiti svijetu. Ostvaruju se jasni ciljevi za učenje i poboljšavanje.
Uistinu, biti sretan nije samo pravo, već obveza koja je nadohvat ruke svima. Samo ju treba odabrati i biti takav. I uvijek se sjeti da sreća nije nešto, već Netko. Tako, s velikim „N“.
Autor: Luz Ivonne Ream
