Stani na trenutak.
Udahni.
Osvrni se.
Pogledaj oko sebe.
Potraži me!
Stani!
Pusti svijet neka juri kraj tebe.
Ti stani i pronađi me.

Utišaj buku.
Na trenutak, utišaj misli.
Ne govori ništa.
Pusti svoje srce neka odahne.
Pusti ga da me pozove.
Znam kako vrijeme brzo prolazi.
Znam sve tvoje brige.
Sve tvoje probleme.
Sve težine koje su se preko tebe naslagale.
Znam koliko te sve to pritišće.
Prijeti ti.
Savija te.
Pod svijetom se duh polako lomi.
Tjera te sve dalje od mene.
Tjera da žuriš.
Radiš stalno pogreške.
Zaboraviš me!
Tjera te da ZABORAVIŠ SE!
Stavlja pritisak.
Potiče da loviš stvari bezvrijedne.
Utiskuje kako ne vrijediš.
Kako moraš biti bolji.
Kako se dovoljno ne trudiš.
I ti se polako gubiš.
Gubiš dio po dio, vrijednosti darovane od mene.
Gubiš se.
Prosipaš sve ono, što je s ljubavlju utisnuto u tebe.
Zato zastani.
Dopusti mi ponovo pronaći te.
Zastani i pozovi me!
Pusti da uđem.
Ponovo skupim te.
Dopusti mi svijetliti kroz tebe.
Jer ti si to.
Ti si moje svijetlo!Ti si sol ove zemlje!
Ti kroz mene možeš sve.
Stani!
I ne dopusti da te u suprotno uvjere.
Ovaj svijet treba te.
Stvoren si da se ističeš!
Jedinstven si!
Poseban!
Nikome nije dano, ono što je u tvoje srce upisano.
Ti me nosiš na poseban način ovome svijetu.
Ti si dar!
Da TI!
Ti, koji cijeli život hodaš spuštene glave.
Uspravi se!
Da, Ti!
Koji cijeli život dokazuješ svoju vrijednost.
Vrijedan si!
Da, TI!
Koji toliko čezneš za ljubavlju.
Ljubljen si!
Samo zastani!
Zastani i prihvati me!
Prihvati se!
Dopusti mi da zajedno složimo stazu koja će te ponovo vratiti u moje naručje!