Današnji dan je produžetak Božića, na današnji dan se Bog objavljuje cijelom čovječanstvu, dolazi svakom čovjeku.

Njegovim dolaskom sve je u pokretu. A do Isusa dolazimo kad nadvladavamo svoje oholosti, klonulosti, nostalgije, strasti, sve ono što nas zaustavlja na putu do cilja. A puno nas toga zaustavlja. I mudraci nakon poklona novorođenčetu, vraćaju se u svoju zemlju drugim putem. Drugačiji su ljudi, njihov se život mijenja, idu putem obraćenja.

Braćo i sestre, to je poticaj i nama da se upitamo tražimo li novorođenče na pogrešnom mjestu? Koju to zvijezdu mi slijedimo?
Što bismo mi poklonili Isusu? Pa svoje strahove, svoj kukavičluk, svoju sebičnost, svoju umišljenu veličinu i svoje dodvoravanje velikima i moćnima iz interesa, svoje komplekse manje vrijednosti, svoju beskrajnu potrebu za dokazivanjem i prezir spram drugima.
Naravno i nisu to darovi koji bi Boga obradovali, ali On će ih primiti samo zato, da nas oslobodi od toga nesnosnog tereta. On upravo hoće da se mi neopterećeni možemo radovati s njime u slavi.

Današnje evanđelje pokazuje nam put kojim trebamo ići. Taj put nije teško pronaći, ali je teško na njemu ostati. Mudraci su znali put do Isusa jer ih je vodila zvijezda. Zato je i nama potrebno krenuti drugim, a ne vraćati se uvijek istim putem. Jesmo li shvatili, da mi kršćani imamo ići drukčijim putovima. Ne uhodanim i uglačanim kojima svijet ide, nego putovima koji mogu biti i teško prohodni i opasni, ali na kojima ispred stoji uvijek znak betlehemske zvijezde.
Tu zvijezdu, koja je vodila kraljeve, ne možeš vidjeti svojim očima. Moraš gledati unutra, u sebe. Zvijezda je u čovjeku, u srcu. I ako slijediš tu zvijezdu, doći ćeš do Isusa. A ako dođeš do Isusa, nemoj se više vraćati starim putem, putem prošlosti koja je možda bila crna, ružna i grešna. Vrati se novim putem, putem obraćenja.

Nažalost, danas ima mnogo katolika koji su zastranili i kao ljudi i kao vjernici. Danas ima još uvijek mnogo nevjernika, ateista, ravnodušnih, od Crkve otpalih. Ali ni takve ne smijemo osuđivati, trebamo se moliti i za njih, za njihovo obraćenje, trebamo im primjerom pokazati put do Boga, jer Bogojavljenje nas uči na prigibanje koljena pred tajnom božanske ljubavi pred nejakim djetetom u jaslama u kojemu Bog sam staje na stranu slabih i pokazuje kako je slab prema nama do ludosti. Ludost njegove ljubavi zasvijetlila je u Betlehemu i ostala vidljiva sve do križa.

Isplati se, braćo i sestre, s mudracima krenuti na put, tražiti Boga, naći ga i s njime uvijek živjeti. To je zapravo cilj našega kratkog zemaljskog života. Evo nalazimo se pri koncu Božićnog vremena. Pjesma anđela je utihnula, zvijezda nestala, mudraci se u svoju zemlju vratili, a i pastiri sa stadom svojim kućama. Stoga, vratimo se i mi svojim kućama, poput mudraca, drugim putem, obraćeni. Jer, za one koji su Isusa susreli – Božić tek počinje.

Amen.

Frama